Medžlis Islamske zajednice Mostar saopćio je da je zaprimio rješenje Službe za inspekcijske poslove Grada Mostara kojim se nalaže trenutna obustava svih radova i zatvaranje gradilišta na lokaciji u mostarskom naselju Gornji Zalik.
“Taj nimalo popularan potez gradskih vlasti bio je očekivan slijed političkog pritiska i pravnog nasilja koji se kontinuirano provodi nad Bošnjacima u Hercegovini i Islamskoj zajednici kao njihovoj najrespektabilnijoj instituciji u ovom dijelu države, s davno prepoznatim ciljevima stvaranja etničkog prostora i dominacije jednog naroda nad drugim, u kojem se zakoni sukcesivno primjenjuju shodno potrebama i interesima ‘vladajuće klase’, na način i u vrijeme kada to njima odgovara”, navodi se u saopćenju.
Kako se dodaje, Medžlis Mostar nema ni najmanje sumnje da će nakon ovoga uslijediti još tri slična rješenja za tri islamska vjerska objekta na području Grada, po zahtjevu Kluba Hrvata u Gradskom vijeću.
“Isto tako, nema sumnje da se zahtjev Kluba Bošnjaka za provjeru valjanosti građevinskih rješenja za tri katoličke crkve (u Cimu, u Ilićima i na Bijelom Brijegu) nikada neće naći u operativnim planovima Službe za inspekcijske poslove. To od njih, naprosto, neće tražiti njihov poslodavac Gradska uprava, jer su odredbe Međunarodne konvencije o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije (ICERD), kao i standardi OHCHR United Nations Office of Legal Affairs, prema kojima je svako razlikovanje, isključivanje ili ograničavanje prava zasnovano na rasi, boji kože, porijeklu ili nacionalnoj pripadnosti – u Mostaru mrtvo slovo na papiru”, pojašnjava se u saopćenju.
Medžlis ocjenjuje da diskriminaciju u izgradnji vjerskih objekata, što međunarodno pravo tretira kao povredu slobode vjere, a u težim slučajevima i kao progon, mostarska Gradska uprava smatra instrumentom postizanja političkih ciljeva te “ni najmanje ne vodeći računa da svako ozbiljno kršenje ljudskih prava i vjerskih sloboda može imati i krivičnopravne posljedice na međunarodnom nivou”.
“U tom kontekstu značajno je napomenuti da politika koja dominira Gradskom upravom u Mostaru nikada nije izdala nijedno jedino rješenje za obnovu džamija koje su porušene na teritoriju koju smatra ekskluzivno svojom, a kamoli rješenje za izgradnju novog vjerskog objekta. Rješenja za obnovu i izgradnju džamija izdavalo je Federalno ministarstvo prostornog uređenja, sve dok to ministarstvo nisu preuzeli kadrovi HDZ-a”, podsjetio je Medžlis.
U tom političko-društvenom kontekstu, suočen s potrebama vjernika, Medžlis Mostar ističe da je, ne mireći se s činjenicom da su Bošnjaci narod drugog reda i s obzirom na to da se nakon rata u mostarskom naselju Zalik, naselio veliki broj izbjeglica, protjeranih i drugih doseljenika, pokrenuo mukotrpne procedure dobijanja valjanih urbanističko-tehničkih uslova za izgradnju džamije”.
“Čekao je rješenja, čekao i dobio ih, nakon čega su gradske vlasti dva puta odbile zahtjev za izdavanje odobrenja za građenje. U nadi, a nakon niza usmenih obećanja i uvjeravanja od strane najviših gradskih funkcionera da u tom smislu neće biti smetnji, džamija je izgrađena. Sudeći po posljednjem inspekcijskom nalazu o zatvaranju gradilišta, ispalo je da je Medžlis IZ uvučen u zamku, da su gradski zvaničnici namjerno uvlačili IZ u procese za koje će, kada politici bude zatrebalo, reći da su nelegalni”, kaže se u saopćenju.
I upravo stoga, kako se dodaje, Islamska zajednica se “velikim oprezom odnosila prema zakonskim propisima i s velikim respektom prema uobičajenim gradskim procedurama prethodnog dogovora s nadležnim funkcionerima”.
“Danas smo tu gdje jesmo i zato što je slijedila zakonske procedure, Islamska zajednica nema izgrađenu zgradu Interkulturnog centra ‘Mevlana’ na Lakišića vakufu, dok je politika koja je kršila zakon i služila se političkim nadmudrivanjima kao alatom moći uzdigla nelegalno kazalište usred muslimanskog sakralnog prostora”, navodi Medžlis u saopćenju za javnost.
Na kraju se poručuje da Islamska zajednica u Mostaru “još jednom insistira na provjeri gradnje i dozvola za sve vjerske građevine i vjerske simbole na javnim površinama, od Dejtonskog sporazuma do danas, na način da takva provjera podrazumijeva aktivno učešće međunarodnih i domaćih eksperata za urbanizam i prostorno planiranje, u skladu s općeprihvaćenim evropskim standardima i pravnim normama”.
