Subotnji uspon na Vito na 1.960 metara nadmorske visine na planini Visočici u organizaciji sarajevskog planinarskog društva HPD ‘Bjelašnica 1923’ bio je poseban iz više razloga.
Bio je to prvi organizovani uspon na Vito nakon ukidanja dvomjesečnih mjera izolacije uvedenih zbog koronavirusa. Poseban i zbog zavidnog broja učesnika i njihove različite životne dobi. Poseban i zbog kružne maršute i sa usponom na dva vrha Visočice, što kako kaže vodič Selver Ajrulahi, rijetko se prakticira da u jednom danu planinari u brojnijoj grupa pohode dva vrha Visočice.
Za četiri sata pješačenja sarajevski planinari, njih 23-oje, su se iz Tušila preko lokaliteta Amfiteatar, smještenog između vrhova Subar, Vito, Veliko brdo, Malo brdo i Drstva, popeli južnim grebenom na Vito, a potom i na vrh Parić (1.941m) i vratili se drugim pravcem, preko novog Bivka do lokaliteta Stećaka. Na sreću i vrijeme je bilo naklonjeno planinarima, ugodno toplo, bez vjetra i kiše, koja je počela padati tek u povratku sa Sarajevo.
Iz tih razloga uspon na Visočicu bio je poseban, a vodič Ajrulahi kaže da je za pohvalu to što su učesnici pohoda, među kojima je bilo i onih u trećoj životnoj dobi, uspješno prešli zahtjevnom grebenskom stranom do Vita.
Sa Vita se pruža izvanredan pogled na vrhove Bjelašnice, na istoku do Zelengore i Lelije, na jugu se vide Crvanj i Velež, a jugozapadno pogled seže do vrhova Prenja. U vidokrugu je i selo Lukomir i kanjon Rakitnice.
Planina Visočica je prirodna granica između Bosne s jedne i Hercegovine s druge strane, pa se do njenog najvišeg vrha Džamija (1.967 metara nadmorske visine) može stići planinarskim stazama s herecgovačke odnosno konjičke strane, kako to kažu planinari, ili s bosanske, bjelašničke strane.
Bogata vegetacija, od livada obraslih raznobojnim cvijećem, i mirisnim aromatičnim biljem sa dominantnim grmićima mirisne majčine dušice, do gljiva, u ovo vrijeme tzv. reduša, u bukovoj šumi još svježeg srijemoša… a prema Vitu ponegdje indigo plavog encijana. Na obroncima Visočice stada ovaca, te berači gljiva, aromatičnog i ljekovitog bilja.
U povratku vidno zadovoljni učesnici subotnjeg izleta su pohvale uputili vodiču Sleveru Ajrulahiju i organizatoru HPD ‘Bjelašnica 1923’. Bio je to izlet za pamćenje, za one koji su više puta pohodili Vito, jer je prvi uspon nakon ukidanja mjera o zabrani kretanja zbog koronavirusa. Za one koji su ‘otkrili’ taj vrh, izlet je još posebniji. Za sve učesnike boravak u prirodi, na čistom planinskom zraku, kretanje, jednom riječju sve što je zdravstvena preporuka, posebno u vrijeme koronavirusa.
