Muhamed Bikić rođen je 23. maja 1973. godine u Sarajevu, gdje je završio osnovnu i srednju školu. Diplomirao je na Pravnom fakultetu, te magistrirao na Fakultetu sporta i tjelesnog odgoja Univerzitetu u Sarajevu. Jedan je od začetnika ideje sportskog prava u BiH, a njegov magistarski rad je bio upravo u tom pravcu, gdje je sublimirao sport, pravo, novinarstvo i psihologiju.
Predavač je sportskog prava na raznim seminarima u BiH. Dugogodišnji je sportski novinar (1995) u pisanim i elektronskim medijima, uređuje i vodi prvenstveno emisije koje promoviraju bh. sport i bh. sportiste u zemlji i inostranstvu: „Sportski vremeplov“, „Hayat sport“ , „As exkluziv“, „Top mundijal“. Autor je knjiga „Hadžijsko drvo“, „Po(r)uka“, „Sportskivremeplov.ba“ i filma „Keli“.
Želimir Vidović Keli ubijen je u petom mjesecu 1992. Kobnog 17. maja poginuo je u humanoj misiji, prevozeći ranjenike prema bolnici Koševo. Čim je čuo vapaje za pomoć Keli nije oklijevao, rekao je – “Idemo!”. Tokom akcije prebacivanja ranjenika sa Dobrinje u bolnicu Koševo, vozilo hitne pomoći, kojim je upravljao Keli, zaustavljeno je na kontrolnom punktu, a njemu se od tada gubi svaki trag. Posmrtni ostaci pronađeni su četri godine kasnije na Stupu. Keli je pokopan 4. juna 2004. godine na groblju Bare. Prema želji njegove porodice, pokopan je sa dresom voljenog kluba. Keli je živio za svoje Sarajevo.
Autor filma ”Keli” Muhamed Bikić za LIFE je govorio o ideji da se napravi dokumentarni film, detaljima sa snimanja, emocijama sa promocije, a objasnio je kako je kao deklarisani Željovac težio da uradi film o legendi Bordo tima.
Razgovarao: Edin Isanović
Otkud uopšte ideja za snimanje filma o Keliju?
Dosadašnja moja novinarska karijera, koja već traje dvije i po decenije, vezana je sve vrijeme za pokojnog Kelija o kojem sam pisao još i dok su se tražili njegovi posmrtne ostaci i kada su se našli, kada je na dostojanstven način sahranjen u dresu FK Sarajevo na Barama. Svakog 17. maja sam obilazio porodicu Vidović kojoj se ovom prilikom zahvaljujem na saglasnosti na snimanje i emitovanje, pravio reportažu o legendarnom Keliju na godišnjicu nestanka, odnosno smrti. Dakle, napisao sam sigurno na desetine tekstova, poslije i emisija i imao sam veliku želju da jednog dana snimim i film.
Koliko je dugo trajalo snimanje i koji detalji su bili najemotivniji?
Snimanje nije dugo trajalo, tačnije juli, august 2018. godine, a s obzirom na moje dugogodišnje novinarsko iskustvo sve sam isplanirao, skoro do savršenstva i sve je išlo po planu. U filmu su učestvovali porodica Vidović – Borjana Vidović, Dajana Vidović-Softić, Sara i Ena Softić, Miana Vidović-Žuža i Filip Žuža, zatim rukovodstvo i pioniri FK Sarajevo – direktorica Sabrina Buljubašić, nekadašnji Kelijevi prijatelji, treneri, saigrači i suparnici na terenu – Fuad Muzurović, Muhidin Teskeredžić, Mirza Kapetanović, Faruk Hadžibegić, Nijaz Ferhatović, Mehmed Janjoš, Agim Nikolić, Nijaz Merdanović, Zijad Švrakić, Slobodan Janjuš, Edin Bahtić, Branislav Berjan, ranjeni Sarajlija tog 17. maja 1992. Ahmed Osmić, Abdulah Sidran, Amor Mašović, Adnan Džemidžić, Mehmedalija Zilić, Salih Hadžialić, Nikola Bilić, Jovo Jovanović i Zoran Popovski, Berin Hadžialjević, Erna Alagić, Dženneta Mujagić, Ilma Hadžić. Film je snimljen u produkciji TV Sarajevo, Namik Vatrenjak je režirao, Elvir Buzurović i Muhamed Čulić su bili snimatelji, tonac Muhamed Pekmez, a montažer Amil Hujić. Muziku u filmu je sjajno uradio profesor klavira Adis Vuga, a na kraju filmu je i kultna pjesma – ‘Samo da rata ne bude’. Đorđe Balašević je podržao film ustupajući nam prava za ovu pjesmu. I sada mi same suze krenu, a bilo ih je i za vrijeme snimanja, montiranja, a posebno na samoj premijeri u nezapamćenom ambijentu.
Ono što se o Keliju kao čovjeku može reći, može stati samo u jednu riječ – ljudina. Promocija filma je bila 24. oktobra 2018. godine, koji detalj vas je posebno dojmio?
Premijera je bila na 73. rođendan Ujedinjenih naroda i 72. FK Sarajevo za koji je, kao i za ujedinjeni grad, legendarni Želimir Vidović živio i igrao do posljednjeg daha… Ovo je film svih nas Sarajlija, Bosanaca i Hercegovaca, a to se posebno pokazalo na kraju filma kada su svi prisutni ustali i dugotrajnim aplauzom ispratili odjavnu špicu koja je trajala nekoliko minuta. Mnogi su i zaplakali, kao i što sam i sam na obraćanju na kraju filma. Često pogledam taj snimak i ponovo se isplačem, jer sam ostvario san da napravim film o našem heroju u kopačkama.
Smatrate li da treba više ovakvih filmova o vrhunskim sportistima i ljudima koji više nisu među nama?
Naravno da treba i mislim da je ‘Keli’ otvorio novo poglavlje dokumentarnog filma. Već u toku snimanja razmišljao sam da se napravi i filmovi o našim legendarnim sportistima, herojima odbrane BiH, Vinku Šamarliću, Salki Čuriću, braći Bašović, braći Kadić… Vidjet ćemo, ja sam za, a koliko ću imati podrške to je veliko pitanje. Za Kelija sam imao u Fudbalskom klubu Sarajevo, Gradskoj upravi, Ministarstvu kulture i sporta Kantona Sarajevo, Osnovnoj muzičkoj školi Ilidža i Narodnom pozorištu. Bez njihove podrške, odnosno podrške dobrih ljudi širom svijeta, ne bih uspio, koliko god sam ustajao i lijegao sa filmom, budio se u ponoć, što kaže uvaženi profesor Ademir Kenović – ‘To ti je kao da si u drugom stanju, dok film ne ugleda svijetlo dana’.
S obzirom na to da svi građani nisu imali priliku da pogledaju film, uskoro će to moći preko DVD-a. Recite nešto više o tome?
Nevjerovatno je interesiranje za film bilo još u toku snimanja, a kada je prikazan, postao je tražen. Svakodnevno dobivam poruke kada će film biti prikazan ili na koji način se može doći do njega. U dogovoru sa TV Sarajevo, film će biti preveden na Engleski, a početkom naredne godine biti će dostupan na DVD-iju. Bit će dostupan u Fan shopu Sarajeva i putem online prodaje. Dio prihoda od filma ide u humanitarne svrhe, što i priliči ovakvom filmu o našem humanom Keliju.
Poznato da ste navijač Željezničara, a uradili ste film o legendi FK Sarajevo. Kako to komentarišete?
Da, od malena sam navijač Želje, jer sam sa rahmetli očeve strane iz Hrasna, komšiluk Osima i Smajlovića, ali sa mamine sam Sarajlija, sa Sedrenika i Vratnika. Volim ja i Sarajevo, a tome je mnogo dokaza, ne samo film o legendarnom Keliju. U svim mojim dosadašnjim projektima, najviše su bili zastupljeni igrači sa Koševa.
Možete li izdvojiti neki detalj koji se desio tokom snimanja, na promociji ili poslije promocije, a koji još niste otkrili?
Reću samo jedno, a to mi je najveća satisfakcija. I tokom snimanja i na promociji i poslije i danas, mnogi mi prilaze i kažu: ‘Svaka ti čast Muhamede, ovim filmom si pokazao da je Bosna i Hercegovina moguća’. Bila mi je namjera da filmom svima pokažem da se ne smije nikada zaboraviti herojski čin legendarno Kelija, a ništa nema uzvišenije na ovom svijetu kada spašavaš nekom život, a naš Želimir, ime mu sve govori želi mir, dao je i život spašavanjući druge.
