Portal Life.ba nastavlja donositi pozitivne priče za svoje čitatelje. Ovog puta odlučili smo se za jednu interesantnu koja dolazi sa juga Švedske iz mjesta Lund u blizini Malmea. U tom gradu živi Ervin Aščić (26), mladi bh. naučnik iz oblasti biologije, mikrobiologije, genetike i molekularne medicine gdje vrši medicinska istraživanja. Trenutno se bavi razvojem nove vrste imunoterapije protiv karcinoma koja ima potencijal pomoći velikom broju ljudi. Ovaj stručnjak bilježi sjajne rezultate na svim poljima i izuzetno je cijenjen u svom poslu. No, pored nauke kojoj je maksimalno posvećen, Ervin je veliki zaljubljenik u sport. Posebne emocije iskazuje prema timu sa Koševa. Aščić naglašava kako je veliki navijač svih reprezentativnih selekcija BiH, ali da je FK Sarajevo na prvom mjestu. Ljubav prema višestrukom prvaku BiH naslijedio je od oca. Kaže kako se kroz utakmice raduješ, naučiš i na frustraciju, osjetiš bol, ali uvijek iznova pronađeš vjeru da kreneš ispočetka. U razgovoru za Life.ba govorio je o svom obrazovanju, nauci, sportu, Bordo timu i nevjerovatnoj ljubavi i najdražim igračima koševskog tima.
Razgovarao:Edin Isanović
Možete li za početak reći nešto više o sebi, završili ste dva fakulteta u Beču?
Rodio sam se u Beču 1995. godine, primio austrijsko državljanstvo kao dijete, odrastao i školovao se u zemlji podno Alpa. Iako su mi roditelji fakultetski obrazovani, morali su se boriti u Austriji dokazujući znanje kroz bezbrojne ispite da dođu do posla kao i većina naših u inostranstvu. Sa jednim ciljem u glavi – da omoguće svojoj djeci školovanje i prijatan život. I tu šansu koja mi se nudila u Beču, to jesu dobre škole i internacionalno priznat fakultet sa bogatom historijom, znao sam iskoristiti. Već kao dijete, dok sam istraživao insekte i druge manje životinje, znalo se da će moja primarna zanimacija jednog dana biti prirodna nauka. Naravno, niti jedno dijete ne voli da uči, ali kako je vrijeme prolazilo i kako sam sazrijevao u glavi, ostala mi je ona jedna rečenica zauvijek upamćena: ‘Ne učiš za druge, nego za sebe’. I tako korak po korak nastala je karijera u kojoj sam se okrenuo nauci. Prvo iz opšte biologije, pa specijalizacija iz mikrobiologije i genetike i na kraju još molekularna medicina gdje sam se na kraju okrenuo medicinskom istraživanju. Jednostavno, kad nešto voliš onda lako zaobilaziš poteškoće. S tim da sam se još uz biologiju odlučio, možda iz namjere da dopunim znanje iz meni potpuno nepoznate oblasti ili čisto da se malo forsiram, za dodatno fakultetsko obrazovanje iz ekonomije. Sve u svemu, hoću da kažem da je najbitnije poznavati svoje interese i vrline. Tek kada shvatite šta vas najviše zanima, onda ništa nije teško pokrenuti u tom pravcu.
U Švedskoj ste magistrirali, sada doktorirate na prestižnom institutu?
Tokom mastera iz molekularne medicine tražio sam kvalitetne istrazivačke grupe po Evropi i naletio na jednu grupu u Lundu – Švedska. Čine je mladi naučnici sa svih strana svijeta sa izuzetno inovativnim idejama i konceptima. Istog trenutka sam se njima javio da pitam da li bih se mogao priključiti u sklopu svoje master teze i na kraju sam dobio poziv. Morao sam se još izboriti za stipendije koje su mi omogučile da platim smještaj. Naravno, bez podrške roditelja sve to ne bi bilo moguće. Odseliti se preko noći u drugu državu kao student nije jednostavno. Ali, to mi je bila odskočna daska, jer kada sam pokrenuo svoj projekat unutar te istrazivačke grupe, vrata su mi se otvorila da nastavim raditi u sklopu doktorata iz medicinskih znanosti. Ukratko moj projekat se bavi razvojem nove vrste imunoterapije protiv raka koja ima potencijal pomoći velikom broju ljudi za koje alternativne terapije nisu adekvatne. Što se tiče fakulteta u Lundu, on spada pod 100 najboljih fakulteta svijeta, moram priznati da je nivo rada – druga dimenzija. Uvijek ćete vidjeti nekoga u laboratiji iza ponoći, a ujutro se već diskutuju nove ideje i hipoteze. Pritisak je tu, jer je fakultetu u interesu držati visok standard, ali isto tako moram istaknuti da se dosta nudi. Od infrastrukture, do materijala – tu su ogromne investicije države i kompanija.
Može se zaključiti da ste zadovoljni radom u naprednoj grupi istraživača. Vaš komentar?
Sve nas je naučila pandemija koliko su bitni naučnici sa idejama, kao npr. vodeći znanstvenici Biontecha koji su stvorili vakcinu na bazi RNA tehnologije, prva svoje vrste odobrena za upotrebu. Ali, da ne ostane samo na inovativnim idejama i hipotezama kako se suprotstaviti bolesti kao naprimjer infekciji sa SARS-CoV-2, tu su potrebne velike investicije da se omogući kvalitetno istraživanje novih potencijalnih terapija. Utjecajni ljudi u Švedskoj sebi su zacrtali kao cilj da ova zemlja postane jedna od vodećih svjetskih lidera u segmentu medicinskog istraživanja. Imajući to u vidu, oni stvaraju prilike za mlade naučnike kroz organizacije da kreativni i inteligentni ljudi dođu do izražaja i dobiju šansu da se dokažu. Takve organizacije postoje širom svijeta i volio bih ohrabriti našu djecu, a pogotovo studente da smo u stanju konkurisati za takve pozicije jer znanje, kreativnost i sposobnosti imamo, a motivi su jasni. Ja sam presretan što sam postao dio te priče i trudim se na dnevnoj bazi uzvratiti ne samo fakultetu ili tim ljudima koji nas guraju, nego svima na ovom svijetu za bolje i zdravije sutra.
Pored svih obaveza, volite sport?
Obožavam. Uz sport, a posebno uz fudbal sam odrastao i ne bih mogao zamisliti da ne stignem pogledati utakmicu mog kluba FK Sarajevo, pa makar gledao na fakultetskom kompjuteru u laboratoriji. Uvijek sam se volio i baviti sportom. Trenirao sam tenis, dizao tegove, igrao vani sa društvom fudbal i sa ocem šutao loptu vikendom kad stigne prije posla. Dan danas kad dođem na odmor u Beč ili Sarajevo brat i ja odemo ‘odigrati ‘lopte. Naravno, ne stignem kao nekada pored svih obaveza i velike odgovornosti na poslu, ali uvijek pokušavam odvojiti vrijeme za sport.
U svim vašim izjavama spominjete koševski tim. Otkud tolika ljubav prema FK Sarajevo?
Moram se zahvaliti ocu, vjernom Hordašu stare garde. Ljubav prema FK Sarajevo je prenio na mene i brata. To su nezaboravni momenti kada me kao dijete vodio na Koševo. Te slike punog sjevera sa transparentima i provokantnog istoka sa vjernim navijačima, zauvijek će ostati u mom pamćenju. Ja se i sada naježim kad se sjetim utakmice protiv Dynama iz Kijeva, Rapida iz Bukurešta ili gradskih derbija koje sam pratio uz navijački huk na najvećem bh. stadionu. Mnogi misle biti naučnik znači uglavnom biti osoba koja sve posmatra isključivo iz racionalnog ugla. Ipak, što se tiče FK Sarajeva mogu reći da kod mene emocije prevzilaze um. Čim se stvori prilika otići ću na utakmicu u Sarajevu, na sjeveru ćete me naći pjevajući za bordo bijele. To je posebna ljubav koja ne prestaje i život postane…
Pratite li aktuelna dešavanja u Bordo timu?
Moram priznati da je malo reći da pratim. Svaku vijest i svaki članak u kojem se objavljuje i najmanja novost oko kluba čitam i analiziram sa bratom. Kada su uveli Bordo TV emisiju, velika želja iz djetinstva mi se ispunila da mogu gledati redovnu emisiju o FK Sarajevu kao što i drugi veliki klubovi imaju. Naučio sam kolege oko mene u Švedskoj da uz mene bodre bordo – bijele pored njihovih klubova. Moram naglasiti jedan momenat prošle godine iz laboratorije kada sam u jednom trenutku sa kolegama raspravljao moguće eksperimente za razvoj te nove imunoterapije i u drugom momentu već slavimo gol Ahmetovića protiv Željezničara zajedno. Ovih dana sam se posebno okrenuo sportskim vijestima jer se svaki dan objavljuju novosti oko kluba. Novi trener, novi igrači, priča oko stadiona Koševo. Imam osjećaj da klub kreće novom stazom prema naprijed sa novim predsjednikom Ismirom Mirvićem. Dok se profesionalno i transparentno radi u klubu i postavljaju kvalitetni dugoročni ciljevi – uspjeh neće izostati. Moramo uvijek biti svjesni da su naši ciljevi evropska takmičenja i tako dizati reputaciju kluba u očima fudbalera, menadžera i sponzora. Mi navijači smo često nestrpljivi i emocije lako krenu iz jedne krajnosti u drugu, ali znam da svako od nas želi najbolje klubu i uvijek ćemo biti uz njega. Bitan primjer su članske karte kluba koje moja familija i ja redovno obnavljamo jer znamo koju razliku to čini i kolika je to podrška klubu. Što je veća baza navijača, mislim na oficijalni broj, to je naš klub atraktivniji potencijalnim sponzorima, investitorima i državnim institucijama. Iako želimo napredak, moramo i mi kao navijači doprinijeti razvoju.
Ko vam je najdržai igrač koševskog premijerligaša?
Pamtim puno meni dragih imena novije generacije poput Duljevića, Cimirota, Ahmetovića, Stanojevića, Velkoskog… Neću izostaviti istinske legende kluba Sušića, Musemića, Škoru, Janjoša i naravno Ferhatovića. Teško je tu izabrati jednog najdražeg igrača u bogatoj historiji kluba, ali ako baš moram istaći jednog – onda bih rekao Amar Rahmanović. Zašto on? Zbog njegove drskosti na terenu i van terena. Imao je taj dodir s loptom koji je vodio do atraktivne igre, ali moram isto tako priznati da me znao izluditi sa kartonima koje je primao. Sve u svemu, ostao mi je izuzetno drag u pamćenju i nadam se da će se jednog dana vratiti na Koševo i povesti našu ekipu kao lider u grupnoj fazi u evropskim takmičenjima.
