Svima je dobro poznato da su u vrijeme hladnog rata u prednosti bila ona strana koja je imala više osobnih podataka o vođama neprijatelja. Urbana je legenda da prilikom posjeta “protivničkim” zemljama, čak ni nakon korištenja wc šolje, voda se nije puštala. Sve to, da protivnička strana ne bi iz analize izmeta mogla saznati zdravstveno stanje voljenog vođe.
Nakon hladnog rata, sloboda je zavladala skoro cijelim svijetom, ali informacije o osobnim podacima su i dalje ostale veoma bitne.
Zadnjih godina, te informacije nisu više samo zanimljive tajnim službama, sve više su tražene od strane velikih korporacija.
Biznis je toliko postao globalan, da velike firme se više nisu mogle u potpunosti osloniti na istraživanje tržišta, nego su svoje oglase odlučile da usmjere direktno na određenu i specifičnu grupu potrošača.
U međuvremenu, internet je toliko narastao, da je nemoguće zamisliti život bez upotrebe neke od milion aplikacija koje se nude da čovjeku olakšaju svakodnevnicu.
Naravno, za kvalitetniju upotrebu interneta, korisnici ostavljaju i prihvataju da se prate i njihova ponašanja i pristup osobnim podacima, što je naravno mamac i za mnoge zloupotrebe.
Prema pisanju Business Insidera, u proteklih pet godina, svijet je vidio naizgled neprekidnu seriju zloupotrebu korištenja osobnih podataka, definisane kao incidenti u kojima neovlaštene strane pristupaju i preuzimaju osjetljive, sigurne ili privatne podatke.
Veliki incidenti, kao što je Yahooa iz 2013. godine, imali su veliki uticaj na sva tri miliona korisnika ovog tehnološkog giganta, kao i na skorašnju povredu prava Equifax-a, koja je otkrila informacije od najmanje 143 miliona odraslih Amerikanaca, potvrda su da je ovo veliki rizik i za kompanije i za potrošače. Velike kompanije imaju dobar razlog da budu zabrinute, jer one organizacije koje su prekršile prava o osobnim podacima njih 22% je izgubilo kupce, 29% je izgubilo prihode, a 23% je izgubilo poslovne prilike.
Ova prijetnja ne ide nikuda. Svaka od proteklih pet godina u prosjeku je doživjela 1704 sigurnosna incidenta, što je utjecalo na gotovo 2 milijarde zapisa.
I hakeri bi mogli da postanu efikasniji, koristeći nove tehnološke alate da izvuku više podataka u manje pokušaja upadanja u sisteme.
Zbog toga je prijetnja po bezbjednost za bilo koji biznis koji sadrži osjetljive podatke, a u ovom trenutku, gotovo sve kompanije sadržavaju neke osjetljive podatke. Neophodno je da se kompanije svakodnevno i intenzivno pripremaju da reaguju na sve zloupotrebe.
Većina kršenja prava dolazi izvana, kada zlonamjerni haker obično traži pristup dokumentima za finansijsku dobit, i teže da iskoriste malware ili druge alate vezane za softver i hardver za pristup zapisima. Ali oni mogu doći interno, kao i od incidenata koje su počinili zaposlenici, kao što su izgubljene ili ukradene evidencije ili uređaji.
To znači da firme moraju imati širok plan, fokusirajući se na sprječavanje kršenja, njihovo brzo otkrivanje i rješavanje i odgovaranje na njih na najbolji mogući način.
To podrazumjeva razumjevanje zaštite podataka, usaglašenost i obuku zaposlenih, ali i zaštitu podataka, ulaganje u softver da bi se razumjelo kako izgledaju normalne i nenormalne performanse, obuka zaposlenih i izgradnja plana odgovora kako bi se smanjila šteta što je moguće kada se neizbježno dogodi neželjeni događaj.
Podatke koji se prikupljaju tokom surfanja na internetu, ljudima olakšavaju pretrage i ubrzavaju pronalazak zanimljivih informacija, a zloupotreba je uvijek moguća i nadati se da će zakon o zaštiti osobnih podataka uz kvalitetnu prevenciju pomoći da se svi sigurno osjećaju i na internetu i u stvarnom životu.
