Dok su hrabri momci tokom 1960tih i 1970tih skakali sa visokih stijena, njihove akrobacije su bile okarakterizirane kao bespotrebne ludorije. Često su skokovi završavali fatalno pa su skakači za sve okrivljavali lošu opremu. Stijena El Capitan je 1966. godine bila prva lokacija s koje su ljudi odlučili skočiti. Već 1975. nekoliko ovisnika o adrenalinu odlučuje da se vine sa južnog tornja Svjetskog trgovinskog centra. Dok su se skakači uz pomoć padobrana spuštali, na zemlji su ih čekali policajci koji su sve učesnike nedugo nakon prizemljenja uhapsili.
Sport poznat pod nazivom „Base jumping“ je izmislio Carl Boenish davne 1978. godine. Carl je bio uvjeren da oprema za padobranstvo može pružiti zadovoljstvo skoka sa stijene El Capitan. Nakon nekoliko sati utrošenih na pretraživanja terena, četvorica Carlovih prijatelja skaču sa El Capitana a Carl trajno bilježi skok video kamerom. Skok i prizemljenje avanturista je prošao bez poteškoća i ozljeda pa se vijest o novom sportu širi munjevitom brzinom. Base jumping nakon toga postaje trend, skakače širom Amerike dok zbunjeni prolaznici promatraju čudake na mostovima, stijenama, visokim zgradama pa čak i na radio i tv tornjevima.
Velika strast za skokovima je Carla Boenisha koštala života. Već 1984. godine nakon kobnog skoka u Norveškoj Carl gine. Niko nikada nije vidio skok niti je u javnost procurio snimak kobnog pada. Vjeruje se da je Carl nakon skoka udario o stijenu koja je prouzrokovala kobni pad.
Za base skakače jednostavni skok iz aviona nije avantura. Vremena za otvaranje padobrana kako kažu ekstremni sportisti nakon skoka iz aviona ima na pretek. Izazov se dramatično povećava kada se skače sa zgrada ili visokih stijena. Ovisnici o adrenalinu znaju da nakon takvog skoka nema vremena za otvaranje sigurnosnog padobrana dok se svaka greška plača životom. Zbog toga je ovaj sport zabranjen u mnogim zemljama.
Svi koji se žele baviti Base jumpingom trebaju znati kako je taj sport ekstremno opasan. Dok stojite na zemlji promislite o svom narednom koraku. Kada se vinete u zrak znajte da svaku grešku a često i nedostatak sreće možete platiti vlastitim životom. Profesionalci u ovom sportu prolaze kroz iznimno tešku obuku i svaki od njih je više od stotinu puta iskočio iz aviona. Profesionalno zanimanje za sport iziskuje i temeljitu lekcijsku obuku. Baljenje ovim ekstremnim sportom se ne preporučuje onima koji ne razmišljaju o treningu i stečenom iskustvu. Treneri prije skoka preporučuju čak i potpisivanje police životnog osiguranja koja ima posebno definisane klauzule.
Za i protiv
Base jumping je tokom razvoja stekao reputaciju opasnog i ekstremnog sporta dok su tradicionalni padobranci ocijenili kako base jumping trajno urušava sliku padobranskog sporta. Skokovi sa zgrada, tornjeva, antena i mostova su zabranjeni u mnogim zemljama svijeta. Razlog za zabranu je jednostavan, takvi se skokovi oštro protive zakonu. Zakoni često ne definišu samu zabranu base jumpinga ali jasno ukazuju na kršenje privatnog prava.
Svi znaju kako ekstremni zaljubljenici base jumpinga krše pravo na privatnost, činom ulaska u privatne posjede i u zgrade. Kako bi dospjeli na vrh tv antena skakači lome ograde i katance i doslovno provaljuju u unutrašnjost osiguranog objekta što se direktno protivi zakonu svih zemalja svijeta. Čuvatri nacionalnih parkova su prvenstveno zabranjivali skokove sa stijena i litica da bi čelnici nacionalnog parka Yosemite odobrili skakačima penjanje na visoke stijene s kojih oni radosno skakali. Nakon liberalizacije i legalizacije opasnog skoka utvrđene su mnoge nepravilnosti, skakači se nisu pridržavali strogih pravila i normi pa su često pravili i veliku štetu tokom penjanja na strme stijene. Zbog toga su vlasti trajno zabranile skokove u nacionalnim parkovima. Ukoliko bi vas uhvatili kako se pripremate za base jump u nekom od nacionalnih parkova u Americi zasigurno biste platili kaznu od 2.000 dolara te bi vam nakon toga došao pozamašan račun koji pokriva troškove gorske službe spašavanja.
Ako bi vas uhvatili nakon skoka i sigurnog prizemljenja, bila bi vam oduzeta sva oprema i uručena koverta s kaznom od 4.000 dolara.
Skokovi sa visokih zgrada su zabranjeni i strogo kontrolisani. Poremećaj saobraćajnog toka i rizik od povrede su primarna briga gradskih vlasti. Unatoč tome skokovi se tajno obavljaju tokom noći ili u ranu zoru ali se čak i tada ekstremni sportisti kažnjavaju jer su susreti sa video nadzorom neminovni.
Skok po cijenu života
Unatoč strogim zabranama Norveške vlasti su odobrile base jumping jednoj od lokacija. Slobodno možete skakati u Kjeragu na fojrdu Lyse. Ta lokacija je iznimno popularna među skakačima. Skakači rijetke lokacije pogodne za skok ljubomorno čuvaju, svi žele sačuvati reputaciju tajnog i vanzakonskog sporta u kojem ne mogu učestvovati svi.
Statistika bez podataka
Pouzdano se zna da niko ne raspolaže tačnim podacima o smrtnosti ili ozljedama nakon skokova. Ukoliko se i desi neki nesretan slučaj sve se prikrije sjenkama tamnih gradskih ulica. Skokovi u prirodi često završavaju fatalno ali samo drveće i učesnici skoka znaju šta se tačno dogodilo na određenom području.
Pouzdano se zna da je 97 skakača izgubilo život dok je broj teških povreda odavno nadmašio broj od 1000. Zbog toga ovaj sport ostaje primarno rezervisan za one hrabre koji žele osjetiti dah povjetarca u na licu koje se ne libi suočiti sa smrću.
Piše: Tarik Kapetanović
