Once Upon a Byte – čuvari kompjuterskih oldtajmera

- Advertisement -

Život u informatičkoj eri gotovo svakodnevno donosi novi model ili tehnološko rešenje kompjutera ili računarske opreme.

Kompjuteri sada u poređenju sa onima iz prošlog veka gotovo nemaju mnogo zajedničkog, a mlade generacije koje odrastaju u svetu računara više ne znaju za kasetu ili disketu bez kojih se, nekada, nije mogao učitati program ili igrica na starim kompjuterima.

Međutim, u Novom Sadu grupa entuzijasta okupljena u udruženje “Once Upon a Byte“ sakuplja stare kompjuere i kompjutersku opremu, organizuje izložbe na kojima predstavlja pomalo zaboravljeno doba komodora, ZX-spektruma, atarija, ali i jugoslovenskih marki kompjutera pre nego što su personalni kompjuteri; PC-jevi zagospodarili svetom.

Ono što je kuriozitet da je većina starih kompjutera funkcionalna i da se i sada može odigrati neki igrački klasik iz osamdesetih i devedesetih godina.

– Zbirka od 1.500 predmeta-

Žarko Živanov, Marko Šolajić i Ivan Šećerov su kolekcionari retro računara i poseduju zbirku od 1.500 predmeta. Od toga je oko 200 kompjutera, a ostalo je prateća oprema kao što su kasetofoni, flopi diskovi, džojstici i monitori, čije skladištenje zauzima sve više prostora.

Živanov je prvi kompjuter, commodore 64, dobio od roditelja pre 31 godinu, a ljubav prema računarima postala je njegovo životno opredeljenje, jer je sada docent na Fakultetu tehničkih nauka u Novom Sadu na Katedri za primenjene računarske nauke, a poslednjih 15 godina sakuplja stare računare.

“Došao sam iz Zrenjanina u Novi Sad da studiram. Bio sam stalno podstanar tako da nikad nisam imao dovoljno prostora. Taj stari komodor mi je bio jedini kompjuter do 2004. kada sam nabavio svoj prvi PC. Zaposlio sam se, počeo da zarađujem i krenuo da kupujem stare računare. Nalazio sam ih preko oglasa, na buvljaku, ili sam ih dobijao na poklon“, kaže Živanov.

Prvi računar Ivana Šećerova bio je spektrum koji je dobio davne 1984. godine, a i on je svoje zaposlenje danas našao na fakultetu, ali administrator na Prirodno-matematičkom fakultetu na Departmanu za geografiju.

Žarko i Ivan osnovali su udruženje “Once Upon a Byte” koje se bavi prikupljanjem i očuvanjem računara, opreme i softvera koji su se koristili na prostorima nekadašnje Jugoslavije osamdesetih i početkom devedesetih godina, kao i organizovanjem izložbi i prezentacija.

PROČITAJTE JOŠ:  Foto dana: Za ljubav nikad nije kasno

Ubrzo im se pridružio Marko i zajednička strast stvorila je neraskidivo prijateljstvo. Marko Šolajić je elektroničar i zaposlen je na jednoj televizijskoj stanici. Ujedno i najzaslužniji je što skoro sva oprema u njihovoj kolekciji radi besprekorno.

“Sredinom osamdesetih dobio sam svoj prvi računar, a u srednjoj školi počeo sam ozbiljnije da se interesujem za njih. Poslednjih šest godina ozbiljno sam se posvetio sakupljanju starih kompjutera. Prošetam po Najlon pijaci i nešto mi uvek zapadne za oko. Igram na njima i igrice kao što su ‘Galaga’, ‘Jumping Jack’ na spektrumu, ‘Creatures’ na komodoru 64, ili ‘Lemmings’ na amigi“, objašnjava Šolajić.

Ovi kolekcionari kompjuterskih oldtajmera odlučili su pre pet godina da deo svoje kolekcije predstave javnosti tokom „Noći muzeja“.

Izložba je bila veoma posećena, pa su odlučili da izlažu narednih godina na ovoj, ali i na drugim manifestacijama. Ukupno 15 izložbi do sada, a biće ih, izvesno, još jer postoji veliko interesovanje, a pokazale su se i kao dobra mogućnost da se međusobno povežu ljudi koji u svojoj kolekciji imaju stare kompjutere.

“Fotografije sa naših izložbi postavljali smo na forume za retro kompjutere i ubrzo su se javili zainteresovani. Kontaktirao nas je izvesni Milan Kovač koji je doneo kolekciju atarija. Tada je na izložbi na PMF-u prikazana prva mrežna 3D igra ikada napravljena. Četiri mašine bile su povezane u mrežu i ljudi su mogli da odigraju ondašnju 3D igru“, priseća se Živanov.

On ističe da su u kolekciji uspeli da sakupe sve kompjuterske marke koje su koristile u bivšoj Jugoslaviji.

“Većina tih mašina nastala je između ’79. i ’82. godine. Znači sve varijante spektruma, komodora, atarija, amige i mekintoša smo sakupili. Također, i periferije tih uređaja, kao što su kasetofoni, flopi diskovi, drajvovi, džojstici, ketridži sa igrama i proširenjima memorije. Najstarije što imamo je teksas instruments 99/2 iz ’79. godine. Tu je i gomila disketa i kaseta sa softverom iz tog perioda“, objašnjava Živanov.

PROČITAJTE JOŠ:  Foto dana: Za ljubav nikad nije kasno

Sagovornici kažu da se mnogi obraduju kada vide stare kompjutere, jer im probude sećanja na detinjstvo.

“Imamo nove hardverske uređaje za retro računare koji omogućavaju da stare igre učitamo sa SD kartica, a ne preko flopi diskova koje je danas teško naći ispravne. Roditelji često dođu sa decom i pitaju nas za konkretne igrice i kada kažemo da ih imamo, srećni sednu za računar i kažu deci da će im pokazati kako se igra. Takve stvari nas usrećuju“, rekao je Marko Šolajić.

– Savremeni kompjuter alat za svakodnevne poslove – 

Poseban deo njihovog interesovanja odnosi se na domaću, odnosno komjutersku industriju bivše Jugoslavije.

“Oni su kruna zbirke. Domaćih mašina je malo ostalo jer su ih firme i škole bacile. Uspeli smo da sakupimo nekoliko komercijalnih i ručno pravljenih galaksija, što je prvi jugoslovenski računar, koje je napravio Voja Antonić. Svaki ima njegov autogram i to je nešto najznačajnije što imamo. Dobili smo na poklon i jedan TIM 011 koji je ispravan, ali već pola godine tražimo za njega softver i to je najteže nabaviti za domaće računare“, kaže Žarko Živanov.

Ovi zaljubljenici u retro računare kažu da je savremeni kompjuter alat za svakodnevne poslove koji koriste dok se ne pokvari, a onda ga zamene sa drugim. Dok stare mašine koriste za uživanje.

Ovi zaljubljenici u stare kompjutere neguju i vrednosti iz toga doba koje su u današnje vreme značajno promennjene uticajem društvenih mreža.

Živanov smatra da je lična komunikacija među ljudima bila bitna u vreme retro računara kada nije bilo interneta. Za razliku od savremenih tehnologija, stari kompjuteri su povezivali ljude i podizali nivo komunikacije među njima.

“Socijalne mreže su sredstvo da me neko kontaktira. Iskreno, ja ni vesti ne čitam. Nas trojica se čujemo telefonom na pola minuta kako bi dogovorili da se sretnemo uživo. Sednemo i ispričamo se ko ljudi. Družimo se preko kafe, a ne preko tastature“, zaključuje kaže Ivan Šećerov.

- Advertisement -

NAJNOVIJE

MOŽDA VAS ZANIMA

Gmail uveo novu funkciju – personalizovani prijedlozi i podudaranje svrhe adrese i imena

Google uvodi poboljšanja u sistem pretrage svog imejl klijenta....

Zuckerberg priprema veliki redizajn

Facebook kakav danas koristi skoro 3 milijarde ljudi uskoro...

Amazonovi dronovi uskoro bi trebali početi s dostavama

Prošlo je skoro desetljeće od kada je Jeff Bezos...

Da li bojler potroši čak 60% struje u domaćinstvu?

Bojleri je najveći potrošač struje u iznenađujuće velikom broju...

[video] Pogledajte ove pokrete ruke i tijela: Kupi smeće, sređuje vam sobu, otvara vrata…

On pronalazi i preuzima predmete (smeće), sređuje dnevnu sobu,...