Bitka na Neretvi u Americi, Italiji, Japanu…

Film “Bitka na Neretvi” Veljka Bulajića nakon četrdesetak godina ponovno kreće u svjetsku kino i televizijsku distribuciju, najprije po Japanu, SAD-u i Italiji, a u okviru paketa s deset  najznačajnijih svjetskih ratnih filmova izabranih na međunarodnom filmskom festivalu u Moskvi, izvijestio je danas redatelj filma koji je diljem svijeta pogledalo oko 550 milijuna ljudi.

“Velika je stvar da nakon toliko vremena ljudi u svijetu ponovno imaju priliku pogledati ‘Bitku na Neretvi’, koja je za hrvatsku kinematografiju tada značila prekretnicu te otvorila brojne mogućnosti za koprodukcije i suradnju sa stranim partnerima”, rekao je Bulajić.

Po njegovim riječima, danas bi to bilo gotovo nemoguće jer, ustvrdio je, iako postoje talentirani mladi redatelji koji zaslužuju pozornost, oni moraju snimati filmove s nedovoljnim sredstvima, prilagođavati ih nepovoljnoj financijskoj situaciji, a njihovi uratci nerijetko izgledaju kao da su napravljeni samo za televizijsko prikazivanje. Hrvatski film ne postoji u Europi, upozorio je Bulajić, dodavši da su nekad i domaći filmovi bili na redovitim repertoarima europskih kina.

Podsjetio je kako je “Bitka na Neretvi” bila prikazana u doslovno cijelome svijetu, od Kambodže do Perua i Čilea, a film je imao više gledatelja nego svi nekadašnji jugoslavenski filmovi zajedno.

Taj film spada u red najgledanijih filmova europske kinematografije u svijetu, samo u Hrvatskoj pogledalo ga je 1,4 milijuna ljudi, osvojio je dvadeset prestižnih nagrada na međunarodnim i domaćim filmskim festivalima, a bio je nominiran i za Oskara.

Na 32. filmskom festivalu u Moskvi uvršten je u deset najznačajnjih filmova o Drugome svjetskom ratu, u konkurenciji 120 filmova svjetske kinematografije o toj temi. U taj izbor ušli su još, uz ine, filmovi “Most na rijeci Kwai” Davida Leana, “Najduži dan” Kena Annakina, “Gori li Pariz” Renea Clementa i “Carstvo sunca” Stevena Spielberga.

Kako javlja Hina, film “Bitka na Neretvi” bit će prikazan 8. siječnja na Hrvatskoj televiziji, a postoji mogućnost i da ponovno krene u distribuciju po Francuskoj.

–          Mislim da je mit počeo 29.11.1969. godine. Tog dana u 18 sati otvoreno je jedinstveno zdanje – Kulturno sportski centar Skenderija. Glamurozna svjetska premijera Bulajićevog filma Bitka na Neretvi i 6.000 strogo provjerenih pozivinica kojima je kumovao veliki Picasso. Na ulazima simpatične hostese prodaju simboličnu kartonsku ciglu za pomoć Domu mladih.

Glumačke zvijezde, domaće i strane – Bodnarćuk, Košćina, Kriger, Vidov, Dravić, Dvornik, Samardžić…Politička elita tadašnje Jugoslavije predvođena predsjednikom Titom, zauzeli su prve redove. Dvorana puna večernjih haljina i svečanih odijela. Veliko filmsko platno dimenzija 20×12 metara dominira dvoranom, a tiha filmska muzika izlazi iz velikih zvučnih kutija najsavremenije opreme – Semprini.

Sve je svečano i svi su ponosni što se nalaze u ovakvom ambijentu koji nekako djeluje moćno, a ipak funkcionalno i fasinantno. Premijera teče, mada ponekad sa malim i kratkim zvučnim oscilacijama – pa i donekle razumljivo – i Semprini od 15 KW ima svoju prvu promociju pred punom dvoranom.

Kraj. Aplauzi. Glumci izlaze pred veliko platno. Cvijeće. Ovacije prisutnih filmu i akterima i ujedno pozdrav graditeljima i kreatorima Skenderije kojima su svi mediji ondašnje Jugoslavije posvetili veliku pažnju u brojnim tekstovima i TV emisijama sa zajedničkim imeniteljem – Čudo u Sarajevu, prisjeća se poznati bh. scenarista, reditelj i producent Janes Tadić.

(Fena/MP)