“Kud idijoti i jedna ljubavna priča” naziv je knjige novinara i publiciste Emila Karamatića koja je u četvrtak navečer promovirana u mostarskom Hotelu “Bristol”.
Po riječima autora, knjiga se sastoji od njegovih probranih tekstova koji su objavljivani u raznoraznim medijima i koji su nastajali na različitim mjestima u posljednjih par godina, a koji čine jednu cjelinu promišljanja ovoga prostora.
– Sve počinje, na neki način, pričanjem o nama kroz ironiju, sarkazam, cinizam, ali sve to s namjerom ne da bi isprovocirao ljude da bi bili destruktivni nego da bi na neki način isprovocirao drugu misao, da bi ponukao ljude na promišljanje gdje to živimo, u kakvom okruženju živimo, koliko smo politički zreli, nepismeni ili pismeni, iako bih ja rekao da smo užasno politički nepismeni – izjavio je za Fenu Karamatić.
Na neki način, kaže autor, knjiga govori o jako punu ljudi koji su sporedni likovi, a ujedno i glavni likovi naših života.
– Iz tekstova se vidi da je država u kojoj živimo jako mučna, da je teška i da čak čovjek nekada može reći da mu se ništa u njoj ne sviđa, a isto tako može se iščitati poruka da čovjek baš tako lako iz nje ne bi otišao – ističe autor.
Po njegovim riječima, knjigu ‘zatvara’ ljubavna priča koja je jako kratka i sažeta u svega nekoliko rečenica.
U promociji knjige, osim autora, učestvovali su Mile Stojić, Goran Karanović i Marko Antonio Brkić.
„Pored što kritikuju, razotkrivaju i ukazuju, Karamatićevi tekstovi su dokumenti koji dokazuju da u jednom teškom vremenu i dalje ima ljudi čista srca, koji u sebi nose uvjerenje da je borba za pravdu dužnost, a ne izbor“, napisao je u recenziji dr. Goran Karanović.
„U tkanje svoje društvene kronike Karamatić uvodi i brojne reference iz literature, tkajući nerijetko novinski hibrid, članak koji se referira na književnost, ponekad postaje i književnost sama. U sveopćoj medijskoj pustinji koja svakim danom raste i širi se, knjige poput ove pravi su mali svjetionici lucidnosti, morala i duha. One malom čovjeku, obasutom svakodnevnim salvama propagande i bezočne laži, pružaju nadu i utjehu da ipak sve, cijeli naš život, nije otišao dođavola”, riječi su recenzenta književnika Mile Stojića.
