Glumci Ermin Bravo i Mirjana Karanović već 16 godina na sceni sarajevskog ‘Kamernog teatra 55’ igraju ‘Helverovu noć’, proputovali su širom svijeta, a na tu duo dramu dobro reagira i ovdašnja publika.
Ermin Bravo u intervjuu za Fenu kaže da je tajna uspjeha te predstave odličan tekst, dobar redatelj, a i glumci se dobro razumiju. Univerzalna je, kaže, ta borba protiv fašizma, život u totalitarnom društvu, kako ostati human u takvom sistemu i okolnostima. Predstava preispituje odnos prema drugom i drugačijem.
– Sa predstavom smo putovali širom svijeta. To su teme aktualne na svim meridijanima. U različitim kulturama, publika ih tumači iz svog iskustva. Kod nas, publika predstavu gleda i po deset puta. Očigledno je realistična, ekspresivna, emotivna. Mi se trudimo uvijek je igrati svježe, iskreno, istinito – kazao je.
Na području država bivše Jugoslavije svi, kaže Bravo, jako žive pozicije žrtve. Svi misle da su žrtve ratova iz devedesetih godina prošlog stoljeća.
– Ipak, mnogi shvaćaju da je u toj predstavi jasno prikazano ko je ugnjetač, a ko ugnjetavani, šta znači opasnost potrebe da sklonite nekoga ko je drugačiji i ko se ne uklapa u viziju većine – ističe Bravo.
Prisjeća se da je u Sarajevu (prije premijere) bilo reakcija u javnosti na plakat za tu predstavu koji je radila ‘Fabrika’ a predstavlja kukasti krst napravljen od tableta koje su, kako je kazao, na kraju i motiv u predstavi.
– Postojao je prvi val tih neugodnih reakcija, na plakat. To je možda naša antifašistička tradicija, da nam to smeta. Kad su ljudi shvatili da je predstava zapravo antifašistička i da se radi o pozorišnom plakatu, onda je sve bilo uredu – kazao je.
Za glumca Ermina Bravu pozorište i film su ‘samo različiti mediji i različita sredstva’. Voli ih prilagođavati, mijenjati medije.
– Volim sve u glumi probati. Institucionalno, nezavisno, eksperiment i klasiku. Ljepota našeg posla je u različitosti, što nijednoj od uloga ne prilaziš na isti način. Nemaš jedan sistem rješavanja i otključavanja uloge. To je čar umjetnosti, nešto na čemu nam ljudi većinom i zavide. Bavimo se onim što volimo, ogromna je to strast prema onome što smo željeli od malena. Ispunili smo svoj životni san, ispunjavamo ga stalno. Istovremeno, svaki dan je drugačiji, svaka proba je drugačija, svaki reditelji i partner sa kojim radiš je drugačiji. Nije isto ni u svakom filmu. Nekad se priprema šest mjeseci, a nekada je potrebno malo pripreme – naglasio je.
Profesionalac je i zna razdvojiti lik koji tumači od realnosti, ‘na neki način ostaviti posao u pozorišnoj sali’. S druge strane umjetnost je, kaže, takva da se živi 24 sata.
– Ja sam glumac uvijek, kad i nisam na sceni. Glumac je istreniran da, gotovo po automatizmu, možda i analizira ljude i procjenjuje ih. Posao u pozorištu ili na setu, to je moja strast, ljubav. To što sam glumac, jedan je od mojih najvažnijih identiteta – kaže on.
Radi na novoj predstavi, po tekstu koji se zove ‘Osramoćeni’ u produkciji Udruženja ‘Kontakt’, koji režira Dino Mustafić. Uz Ermina Bravu, igraju i Snežana Bogićević, Maja Izetbegović, Boris Ler, te mladi glumac Lazar Dragojević.
Predstava tretira pitanje suvremenog islama u modernom zapadnom svijetu, kroz priču jedne porodice. Za tekst kaže da je kompleksan i bogat, a tema aktualna za vrijeme i prostor u kojem živimo.
– I u BiH se prelama ta dilema između vjerskog sekularnog, između modernog islama i tradicije. To su važne teme koje ćemo ovim tekstom preispitati – kazao je. U procesu je rada i na jednom scenariju, specifičnom glumačko-rediteljskom procesu ali o tome, kaže, još ne može govoriti.
Voli Bravo kvalitetne tekstove, za koje kaže da su najčešće i kompleksni. Umjetnost se bavi životom, a život, kaže, jeste kompleksan.
– Volim raditi teme koje me zanimaju, kao umjetnika i kao čovjeka. Volim raditi sa ljudima koji se duboko, iz stomaka, bave predstavom i filmom. Važno mi je i to sa kim radim i koji me reditelji zovu. Volim razmjenjivati stavove, ideje sa kvalitetnim umjetnicima i dobrim ljudima. Uskoro bih trebao raditi novu predstavu sa Paolom Magelijem, na Cetinju. Naravno da je čast kad me pozovu reditelji takvog kalibra – priča on.
Za bh. glumce kaže da su odlični i ponajviše zaslužni za uspjeh bh. kinematografije. U njihovu kvalitetu uvjerio se i putujući po festivalima u regiji i svijetu, slušajući komentare o našim talentima.
– Nikada nismo oskudijevali u tome. Stvar jeste sistema da podrži te pojedince, pogotovo mlade ljude, da im šansu. Stvar je i kulturne emancipacije vlasti, onih koji donose odluke. Čini se da zaboravljaju ili nisu ni znali koliko je kultura važna za jedan identitet. A plaše nas ratom u kojem bi se nacionalni identiteti branili. Identitet se kultivira duhovnošću i kulturom. Obični ljudi vole kulturu jer shvataju da je osnova našeg identiteta, ono što treba braniti – poručio je.
Ermin Bravo godinama je profesor na predmetu Gluma na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu. Znanje i iskustvo, kaže, rado prenosi. Istovremeno, inspiriran je svojim studentima za koje kaže da su obrazovani, izuzetno posvećeni i talentirani mladi ljudi.
– Mnogi se žale da je to generacija društvenih mreža, da nisu empatični. Ja nemam to iskustvo. Gledajući studente sa kojima radim, optimističan sam i vjerujem da nam je budućnost svijetla. Stvar je sistema koji tim ljudima treba dati šansu, uvjeriti ih da su struka i znanje važni, a ne članstvo u političkoj partiji. Vidim potencijal i mogućnost za to, u generaciji svojih studenata. Vidim to čak i u svoj generaciji, ne bih je isključio. Mislim da i moja generacija mnogo toga može i mora promijeniti – naglasio je.
Bosanskohercegovački pozorišni i filmski glumac Ermin Bravo glumio je dosad u mnogim predstavama te filmovima poput “Remake”, “Grbavica” i “Na putu”. Dobitnik je brojnih nagrada.
