Lutkarstvo je nešto što je obavezno. Kao i škola. Djeca prvo trebaju da dođu u lutkarsko pozorište, zatim u vrtić, školu i ostalo obrazovanje. Pa čak i oni najstariji dobro su došli za ljubitelje te umjetnosti. Tako da se ne trebaju praviti neke granice da li su oni odrasli, da li je nešto za djecu. Lutkarstvo je za sve. Ono nas uči, ono nas održava kroz život – kaže u razgovoru za Fenu popularni glumac Mario Drmać koji je režijom predstave “Olovni vojnik” magistrirao režiju lutkarstva na Umjetničkoj Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku, te postao reditelj lutkarstva.
Drmać, govoreći za Fenu o odluci da postane režiser lutkarstva, ističe da je najsretniji kada je na sceni.
– Dodatno sam još sretniji kad je lutkarska predstava i kad sam dio te predstave kao glumac. Ali pošto nemam toliko tu vlast i ovlast da se borim za lutkarstvo, ideju i poziv moje profesorice Tamare Kučinović da se probam upisati na režiju sa prefiksom lutkarska režija u Osijeku objeručke sam prihvatio – podvukao je.
Istina, kaže, nije bilo lako sa 44 godine kao već isprofilirana ličnost biti ponovno student, ponovo se vratiti u klupe.
Mario Drmać navodi da ga je studij u Osijeku uputio na nove struje, nove valove, nova saznanja te mu je pomogao i dao vjetar u leđa da bude onaj koji će da nastavi tradiciju lutkarstva.
Podsjeća na popularnost predstave “Tobija” Pozorišta mladih Sarajevo koju je režirao neposredno pred prvi val i zatvaranje zbog panedmije COVID 19 te koja je uspjela na svim festivalima da dobije neku nagradu.
– Moram spomenuti da moj koštac sa školom je što su moje ambicije potpuno drugačije od one gdje ide sad trend lutkarstva koji tek treba dosegnuti. Odrastao sam u nekom potpuno drugačijem sistemu 80-ih, 90-ih godina. I rat je imao utjecaj jer je prekinuo neku vrstu odrastanja, djetinjstava. Došao je neki potpuni novi val. Valjalo se uklopiti između onog prije i ovoga sada. Zato sam želio da baš u “Olovnom vojniku” pokažem onu toplinu koju sam stekao kroz svoje djetinjstvo i da opet korespondiram sa današnjim načinom i trendom lutkarstva – smatra on.
Glumac, a od nedavno i reditelj, Mario Drmać ističe da se za lutkarstvo treba boriti.
– Danas, sutra ne pokažu li vlasti razumijevanje za lutkarsku scenu dok god sam živ ja ću je pokazivati. Makar lutkarske predstave pravio ispred pozorišta – podvukao je.
Govoreći o lutkarskoj sceni u BiH, Drmać kaže da su od mjesta do mjesta različita iskustva. Tako postoje mjesta koja se zaista bore da svake godine izbace jednu, dvije, tri premijere.
– Nekad je bilo pravilo da se tokom godine trebaju uraditi četiri lutkarske premijere za jednu teatarsku kuću. Međutim to je jako teško i kompleksno. Nije više ni pitanje novca, nego je pitanje generalno ambicije, položaja i organizacije jedne teatarske kuće – mišljenja je Drmać.
Govoreći o tome da je od nedavno zvanično režiser lutkarstva, Drmać ističe da je jedini koliko zna sa Lutkarske režije na prostoru Balkana koja trenutno postoji na Akademiji u Osijeku.
– Ima i jedna djevojka iz Bihaća koja se u Slovačkoj školovala za lutkarskog režisera. Riječ je o Zerini Hozdić koja je pokrenula i inicijativu za osnivanje profesionalnog pozorišta u Bihaću – podvukao je Mario Drmać.
Lutkarska predstava “Olovni vojnik” u dramatizaciji i adaptaciji Maria Drmaća i Džejne Hodžić, a u režiji Maria Drmaća kojom je diplomirao, premijerno je izvedena 4. novembra na sceni Pozorišta mladih Sarajevo.
