Massimo Savić, uoči gotovo rasprodanog koncerta za 8. mart u Sarajevu, kaže da će sarajevskoj publici na Dan žena darovati koncert na svjetskoj razini.
U intervjuu za Anadolu Agency (AA), hrvatski umjetnik govori o svojoj ljubavi prema Sarajevu, novom albumu, o problemu odnosa prema ženi na Balkanu i najavljuje veliki koncertni pohod na Bosnu za koju kaže da ima iznimnu muzikalnost.
Massimo je u posljednjih desetak godina izgradio s pratećim bendom reputaciju kvalitetnim živim nastupima.
„Kada sam se ponovno reaktivirao kao glazbenik, jer praktički nisam ništa radio dok je trajao rat, na prvom koncertu bilo je prodano 50 karata u prostoru koji prima 1.700 ljudi. To je bilo tužno za vidjeti, ali bez obzira na to, mi smo se dali kao da je pred nama stadion. Mislim da je to naša najveća vrlina, davanje 100 posto bez obzira na veličinu koncerta.”
Massimov bend koji će nastupiti u Sarajevu broji sedam ljudi: „Nitko nema udaraljkaše, svi imaju poslovnu varijantu benda u kojoj udaraljkaše zovu na veće koncerte. Mi posložimo opremu i ljudi već vide da je to nešto strašno ozbiljno. Da bi nastupali i sa brass sekcijom i sa back vokalima, to je, što se tiče troškova, kao da se rade dva koncerta.“
Massimo poručuje da su ovi koncerti u BiH najava onoga što bi se trebalo događati u vrlo skoroj budućnosti, a to su veliki koncerti dvoranskog tipa: dvorana Skenderija, dvorana u Zenici i Banjoj Luci.
„Još je vrlo malo karata ostalo za Mostar i za Sarajevo, morat ćemo raditi dodatni koncert u Zenici. Ono što bih želio pokazati Bosni je ono što smo napravili u Domu sportova u Zagrebu, to je veliki tim od 20-ak ljudi koji su u stanju upriličiti koncert na svjetskoj razini“, kaže Massimo.
– Sarajevo je kolijevka jugoslovenskog rock’n’rolla –
„Uvijek sam uzbuđen kad hodam Sarajevom, meni je Sarajevo vrlo poseban grad, koji djeluje malen kao gradić Peyton, kada čovjek pogleda Miljacku i Jahorinu koja je tako stisnula grad. Međutim, radi se o velikom gradu s urbanim senzibilitetom. To je grad u kojem su nastali najbolji albumi Bijelog dugmeta i Indexa“, kaže Savić, koji dodaje da je Sarajevo kolijevka jugoslovenskog rock’n’rolla.
„Sarajevo je grad koji je pokazivao novitete, to je prvi grad koji je imao digitalni pult za snimanje od Olimpijade 1984. Velika mi je čast kad nastupam u Sarajevu jer znam da nastupam na binama na kojima su nastupali takvi velikani kojima se i dan-danas divim.“
Na pitanje što od glazbe uočava u BiH, Massimo kaže da u Bosni ima jaku puno glazbeno talentiranih ljudi, možda mnogo više nego u Hrvatskoj, “jer Bosanci vole pjevati“:
„Sviđa mi s Dubioza kolektiv. Volio bih da je Hrvatska otvorenija prema bendovima iz Bosne, koja je jako otvorena prema svemu što dolazi iz Hrvatske. Tu fali malo reciprociteta. Trebalo bi otvoriti vrata drugim bendovima, osim Dubiozi“, kaže Massimo.
Istovremeno, sa suradnicima priprema novi album o kojem se, kaže, studiozno razmišlja. Kaže da se njegov glazbeni ukus poklapa s ukusom njegove kćeri, tako voli Arctic Monkeys. Na novom albumu bi želio više svirati gitare, jer smatra da su to gitare s potpisom.
„Mislim da se s prošlim albumom dogodio velik pomak. Mnogi misle da je teško nadmašiti album ‘Dodirni me slučajno’, a ja mislim da je lako“, kaže Massimo koji ima 52 godine i zna da mu se događa karijera kakvu je imao 80-ih, samo što je tada imao 25 godina.
„Nisam se predao, na čitav posao gledam kao dijete, puno maštam i puno griješim zbog svog emotivnog pristupa. Nisam postao kućni tip kojemu se ne da ići na koncerte, koncerti su za mene magija, volim stvarati glazbu na bini, pred ljudima“, poručuje u razgovoru za AA.
– Žene i muzika –
Massimo kaže da je fenomen popularne glazbe krenuo sa Sinatrom, a da je prvi bio Bing Crosby sa svojim muževnim vokalom.
„Shvatili su da žena odlučuje da li ćeš biti zvijezda ili ne. Žene, iako ne muziciraju, one slušaju glazbu, one same po sebi imaju instinkt koji ih privlači glazbi. Ženski senzibilitet prvi prihvaća ono što ja radim, a potom dolaze ljudi koji se druže sa tim ženama i koju poslušaju preporuku“, kaže Massimo s kojim smo vodili razgovor u pauzi između koncerata u BiH.
– Poruka balkanskim muškarcima –
„Žene su slabije od muškaraca i problem dizanja ruke na žene na Balkanu je jako raširen. Problem je puno veći nego što se priča. Kada bi se otvoreno reklo što se sve događa u domovima – to je katastrofa. Zato ja na datume kao što je Dan žena, kao što je Valentinovo, upozoravam na to stanje. Žene muškarce znaju sasjeći riječima kao samurajskim mačevima, zbog toga, kada si uza zid i kada više nemaš argumenata, treba stati uza zid i držati ruke u džepovima“, poručuje Massimo koji svoju javnu ulogu želi upotrijebiti kako bi ukazao na opasnost zlostavljanja žena u obiteljima od strane muževa i barem malo promijenio svijet nabolje.
