Ed Stafford jedan je od najvećih pustolova našeg vremena, čovjek koji je ušao u Guinnessovu knjigu rekorda s nevjerovatnim poduhvatom – prvi je prohodao Amazon od izvora do ušća. Na programu Discovery Channela kreće njegov novi serijal u kojem će krenuti za istinom koja se krije iza tajanstvenih satelitskih snimaka najudaljenijih lokacija Zemlje.
Ed se oslanja na svoje vještine istraživanja i preživljavanja, no shvaća da mu je za uspjeh potrebna pomoć lokalnih stručnjaka i njihovo gostoprimstvo. Od samog početka putovanja susreće se s poteškoćama kao što su bolest i opasnosti divljine, ali nastavlja svoj put nepoznato.
Poznati ste po tome što se prohodali cijeli Amazon. Da li je bilo trenutaka kada ste se pitali zašto radim ovo, zašto sam se doveo u tako opasnu situaciju?
Ed Stafford: Bilo je mnogo takvih trenutaka. No kada kažeš da ćeš napraviti veliku stvar, kao što sam ja rekao da ću prohodati Amazonu, onda si obvezan to uistinu i učiniti. Pa onda i ako u nekom trenutku osjetiš strah, svejedno se ne možeš povući unazad, zar ne? I mislim kako bi bilo naivno od mene pomisliti da će putovanje takvih razmjera proći bez imalo straha, da nikada neću pomisliti što mi je ovo trebalo. Ali u takvim se trenucima sjetim svih ljudi kojima sam se obvezao i svih prijatelja koje sam ostavio kod kuće, te dobijem snagu da svoje putovanje doista i izvršim do kraja.
Postoji li trenutak kada ste osjećali kao da ste blizu smrti, te koji je najstrašniji trenutak koji ste doživjeli?
Ed Stafford: Vjerujem kako sam oba trenutka doživio na već ranije spomenutom putovanju Amazonom. Čovjek bi pretpostavio da najveću opasnost predstavljaju zmije otrovnice, jaguari i ostale divlje životinje koje se nalaze u džungli, ali zapravo najveću prijetnju predstavljaju ljudi. Uperili su strijele ukupno pet puta na tokom putovanja, pištoljem su mi prijetili dileri drogom tri puta, a u jednom sam trenutku bio uhićen i optužen za ubojstvo.
Mislim da je to bilo u vrijeme kada sam ulazio u autohtona plemenska područja, a oni su bili tretirani izrazito loše u posljednjih nekoliko desetljeća od strane ljudi koji su pokušavali iskoristiti njihovu zemlju, ali i od strane komunističkih terorističkih skupina u Peruu, te su stoga bili u stanju stalnog straha i neprijateljski nastrojeni prema autsajderima.
Upravo iz tog razloga, kada sam došao na njihov teritorij, oni su bili prestravljeni mojom pojavom, a vrlo često – kao rezultat straha od stranaca, oni će pokazati snagu i agresiju, te će izvući svoje oružje – luk i strijele. To su zasigurno bili trenuci kada sam se najviše bojao, jer očito je potrebna samo jedna osoba da se oni tako jako uplaše i budu spremni izvaditi luk i strijelu ili pak odluče pucati iz sačmarice. U tim trenucima shvatiš koliko je opasno pokušati uspostaviti bilo koji oblik komunikacije s ljudima koji ne vjeruju da im nećeš nauditi, a ipak sam uspješno prošao kroz njihov teritorij.
Na vašim ekspedicijama, da li je teže nositi se s ljudskim faktorom ili faktorima koji dolaze iz okruženja u kojem se nalazite?
Ed Stafford: Uvijek ću reći kako je teže nositi se s ljudskim faktorom. Često kada me ljudi pitaju da li se bojim zmija otrovnica ili lavine, čimbenika s kojima se suočavam u okruženju ili opasnosti koje prestavljaju životinje, pomislim kako je to za mene mačji kašalj. To je ono što ja radim cijelo vrijeme, te stoga uopće ne razmišljam o takvim stvarima, ali uistinu nepredvidljiva stvar su uvijek ljudi, oni su najviše nepredvidljivi i najopasniji po mom mišljenju.
Ne bih se želio vraćati natrag na pješačenje Amazonom, ali najopasnije situacije s kojima sam se suočio uvijek su uključivale ljude, koji su često bili pijani. I svjestan sam kako to zvuči smiješno, ali ako se susretnete s pripadnikom nekog plemena koji ne samo da je uplašen i ljuti, već je povrh svega i pijan, postaje izuzetno neizvjesno što će učiniti, a velika većina tih mušakraca se aktivno borila, te su vidjeli brojna krvoprolića i ljude oko njih kako umiru. Stoga sama ideja o tome koliko i kako takve situacije mogu eskalirati u trenutke izuzetnog nasilja i nije tako neizgledan scenarij. Tako da, moj odgovor na Vaše pitanje ukratko glasi – ljudi.
Da možete izabrati jedno mjesto koje biste preporučili svima da posjete, koje bi to mjesto bilo i koje je vaše omiljeno mjesto?
Ed Stafford: Moje omiljeno mjesto na svijetu, hm, volio bih ponovno ići u Patagoniju u Argentini. Tamo sam živio par godina i naučio govoriti španjolski. Moram priznati kako uistinu volim jukstapoziciju Južne Amerike, te europski utjecaj koji je tamo prisutan. Ljudi tamo imaju jako dobar smisao za humor i zaista su smiješni, ali oni su također vrlo skromni, vole svoje nacionalne sportove, te imaju uistinu zanimljivu kulturu povezanu s konzumacijom pića, vole svoje crveno vino i svoje odreske. A ljudi su, djevojke su prelijepe, planine su nevjerovatne. Stoga za mene, može Patagonija svaki dan.
Ed Stafford – Put u nepoznato, koja je najvažnija lekcija koju ste naučili na ovom putovanju, bilo da je riječ Zemlji ili sebi samome?
Ed Stafford: Što se tiče Zemlje, i svjestan sam da će ovo zvučati malo otrcano, ali shvatio sam kako postoji toliko toga što se može otkriti. Upravo sam to želio dokazati serijalom Put u nepoznato, ali nisam mogao ni sanjati da ću otkriti toliko toga novog i nepoznatog. U pitanju je toliko mjesta za koje ljudi uopće ne znaju da postoje, ne znaju ništa o njima i ona su potpuno neistražena. I možda nije riječ o mjestima poput Niagarinih slapova ili Iguazu slapova, nije riječ o velikim čudima svijeta, već o manjim stvarima, netipičnim stvarima; ljudi znaju tako malo o brojnim kulturama, anomalijama, prirodnim fenomenima i misterijima.
Dakle, meni to dokazuje kako svijet nije istražen, shvatio sam kako postoji toliko neistraženih stvari u svijetu, a o kojima bih toliko toga mogao naučiti. I u jednu ruku to je bilo i moje osobno saznanje, naučio sam da toliko toga još mogu vidjeti i naučiti, a nadam se da će upravo to i gledatelji primijetiti kroz serijal.
U nekoliko sam epizoda izašao drastično izvan svoje sigurne zone, posebno u epizodi snimljenoj na Sibiru jer nisam imao dovoljno iskustva povezanog s ekstremno hladnim vremenom, te sam stoga morao učiti u hodu. To je, pretpostavljam, jedna od onih situacija kada rasteš sa svakim neuspjehom. U takvim situacijama naučiš lekciju i postaneš mudriji. Dakle, bila je to uistinu odlična sezona na svim frontama.
Koja je najčudnija stvar koju ste pojeli na svom putovanju u sklopu serijala Ed Stafford – Put u nepoznato?
Ed Stafford: Nisam jeo ništa neobično u toku snimanja serijala Put u nepoznato, s obzirom da je u pitanju avanturistički serijal. Međutim, upravo sam snimao nove episode serijala Sam na svijetu – s Edom Staffordom, gdje sam u pustinji Gobi jeo ježeve, koji su zapravo nevjerojatno ukusni. Ako pripremite ježa na pravi način on zapravo ima hrskavo aromatičan okus sličan patki. No u serijalu Put u nepoznato sa sobom uzimam životne namirnice, ponekad otkupljujem hranu od lokalnih ljudi, ali to je sve prilično standardna hrana.
U serijalu Ed Stafford – Put u nepoznato, Ed će krenuti u nove pothvate na novim područjima, bez ideje što točno slijedi, sve dok ne počne snimanje. Odlučan da svako putovanje pretvori u doista autentičnu avanturu, njegov pristup je da se baci ravno u akciju – odlaskom na ciljanu lokaciju uz minimalnu pripremu, svega nekoliko sati nakon što je saznao gdje ide.
Neustrašivi pustolov oslanjat će se na svoje iskustvo preživljavanja u divljini i prilagođavati se nepredvidljivim okolnostima kako bi uspio u svojoj misiji. Putujući do ledenih kapa, preko pustinja i planinskih područja, Ed će se boriti s ekstremnim vremenskim uvjetima i neprijateljskim staništima, ali i surađivati s mještanima koji će mu pokušati pomoći svojim poznavanjem terena, smještajem i prijevozom.
U svakoj epizodi Ed će samostalno dokumentirati svoje putovanje, te će biti u pratnji isključivo redatelja snimanja. On će biti naoružan s osnovnom opremom za preživljavanje, koordinatama i dronom – helikopterom na bežično pokretanje s kamerom, koji će mu omogućiti snimanje iz zraka kako bi dobivene snimke usporedio s onim što on vidi na terenu.
Ed je objasnio: “Biti ću prisiljen razmišljati u hodu i improvizirati s dobivenom opremom i rutama na uistinu teškom terenu. Upravo me zato ovaj serijal uzbuđuje – to će biti prava pustolovina”.
