Novinarka Alena Beširević kaže da se mizoginija manifestira u različitim varijacijama poput diskriminacije, seksizma i šovinizma i to tako suptilno da ju je ponekad teško i prepoznati. Mlade Sarajke za M1 pričaju o svojim iskustvima sa mobingom, ali i seksualnim uznemiravanjem
Foto: stop nasilju: slika na naslovnici da bude
„U vrijeme dok sam radila u jednoj privatnoj firmi susrela sam se s mobingom u smislu psihičkog maltretiranja od kolegica. Bile su starije od mene i bez ikakvog razloga su me svakodnevno verbalno vrijeđale. Reagovala sam na način da sam o svemu obavijestila nadređenog. Svakako smatram da šutnja ničemu ne vodi i da se svaka vrsta mobinga, vertikalni, horizontalni i seksualni mogu riješiti ukoliko reagujemo na vrijeme“, otkriva za M1 31-godišnja Sarajka svoje iskustvo s kojim se susretala u vrijeme kada je po završetku fakulteta počela raditi.
Diskriminacija u zapošljavanju
Ona smatra da je položaj mladih žena u bh. društvu i dalje protkan određenom dozom diskriminacije mada je, tvrdi, znatno bolji u odnosu na prošli vijek i generalno raniji period.
„Potrebno je raditi na tome da žene aktivnije participiraju u vlasti i na nekim menadžerskim pozicijama, a da se manje okrenu zastarjelim, arhaično tradicionalnim vrijednostima koji smatraju da je ženama mjesto u kuhinji. Žene su vozači, političari, doktori, profesori, sportisti i trebamo poštovati njihova jednaka prava u društvu“, kaže naša sagovornica. Ona smatra da zakon i nije baš naklonjen ženama, te da je potrebno anonimno anketirati zaposlene, u javnost češće istupati s ovom temom, te formirati i sprovesti zakon koji bi više brinuo o potrebama i pravima zaposlenica.
Kada govorimo o ostvarivanju rodne ravnopravnosti u ekonomskom okruženju u Bosni i Hercegovini, glavni izazovi proističu iz rodno zasnovane diskriminacije u zapošljavanju i na tržištu rada, kao i seksualnog uznemiravanja i mobinga na radnom mjestu. Žene su i dalje diskriminisane u postupcima zapošljavanja, napredovanja u karijeri i prestanka radnog odnosa, jer postoji veća vjerovatnoća da će iskusiti seksualno uznemiravanje na radnom mjestu češće nego muškarci, stoji u izvještaju UN Woman za 2021. godinu pod nazivom „Profil rodne ravnopravnosti u BiH“.
Vrijeđali ih samo jer su žene
Novinarka Alena Beširević, koja je godinama radila na temama koje se tiču prava žena, smatra da je mizoginija skoro pa utkana u korijene naše kulture i da se manifestira u različitim varijacijama poput diskriminacije, seksizma i šovinizma i to tako suptilno da ju je ponekad teško i prepoznati.
Alena Beširević: Žene često ne prijavljuju nasilje zbog straha od stigmatizacije
„O mizoginiji u privatnom životu mogu svjedočiti statistike o broju slučajeva porodičnog nasilja nad ženama, no i ovdje treba imati u vidu da žene često ne prijavljuju nasilje zbog straha od stigmatizacije. Ukoliko isključimo porodično nasilje, onda zaista imamo jako mali broj dostupnih istraživanja koja bi potvrdila sve slučajeve u kojima su žene bile diskirminirane samo zato što su žene“, kaže Beširević.
Dodala je da je ovo vidljivije u sporadičnim primjerima koji se odigravaju u javnom prostoru gdje su uvrede često bile upućene ženama koje su dio javnog prostora i to samo zato što su – žene.
Podsjeća na slučaj zamjenika generalnog sekretara Predsjedništva BiH Dženana Selimbegovića koji je uputio seksističke uvrede novinarkama Arijani Saračević-Helać i Saneli Prašović-Gadžo. Slučaj je došao do Institucije Ombudsmana za ljudska prava BiH koji su u preporuci potvrdila da se radi o kršenju ljudskih prava.
„No, Selimbegović ne samo da nikada nije snosio nikakvu sankciju nego je njemu, samo nekoliko mjeseci nakon ovog ispada, produžen mandat u Predsjedništvu BiH. Ovo, nažalost, nije usamljen slučaj. Ni oni koji su u više navrata upućivali gnusne prijetnje urednici portala Tačno.net Štefici Galić nisu procesuirani. Jedan od recentnijih primjera porodičnog nasilja odigrao se početkom godine u centru Sarajeva kada je strongmen Nedžmin Ambešković udarao ženu, što je i zabilježeno u viralnom videonimku koji se kasnije našao na portalima. U ovom su slučaju mediji su nasilje nad ženom (ne treba posebno naglašavati da ju je udarao jedan od najjačih ljudi na svijetu) predstavili kao tučnjavu, ponudivši ovom sportisti medijski prostor da odgovori na pitanje zašto je udario ženu? Nekoliko njegovih kolega strongmena javno je osudilo ovaj čin, Hifa koja je bila sponzor ovog sportiste koji se voli promovistai i kao poštivalac vjerkskog života i običaja prekinula je sponzorski ugovor. Nasuprot ovim izolovanim slučajevima osuda, Ambešković je, što je bilo vidljivo iz komentara na portalima, dobijao i dosta podrške“, navodi Beširević.
Dalje navodi da su u ovom slučaju izostale reakcije Olimpijskog komiteta BiH koji je ranije nagradio strongmena, dok su iz policije potvrdili samo da je „u toku preduzimanje svih potrebnih mjera i radnji na rasvjetljavanju ovog događaja“.
„Umjesto sankcije, mediji su nekoliko dana nakon ovog sramnog čina izvjestili da će Ambešković pod zastvom BiH nastupiti na najprestižnijem takmičenju za najsnažnijeg čovjeka na svijetu, The World Strongest Man u američkom Sacramnetu. Ovo je slučaj koji možda najbolje ilustruje stanje ženskih prava u našoj državi koji snažno naglašava važnost korektivne uloge medija, te ilustruje izostanak javne podrške ženama žrtvama nasilja“, dodala je naša sagovornica.
Zanemarujući slučajeve rodno zasnovanog naslja, istraživanja koja se odnose na tržište rada, te ekonomski položaj žena u postpandemijskom periodu, također, svjedoče neravnopravnom položaju žena. Prema podacima Agencije za statistku BiH više od pola miliona osoba u BiH registrirane su kao korisnici/e programa socijalne zaštite 2019. godine, uključujući 126.324 maloljetnika/ca i 413.978 odraslih osoba.
Dostupni podaci iz Federalnog ministarstva rada i socijalne politike pokazuju da su žene primarne korisnice programa socijalne zaštite i da čine 67% svih korisnika/ca. Dakle, veći broj žena spada u siromašni i ranjivi dio stanovništa u BiH.
„Osim toga, na biroima za zapošljavanje je veći broj žena, iako je više žena sa viskom stručnom spremom, tu su i diskirinirajući zakoni koji se odnose na porodiljske naknade, te strah od otkaza dok su u drugom stanju“, zaključuje Beširević.
Dala otkaz zbog mobinga
Istraživanje Svjetske banke iz 2015. pokazalo je da muškarci u BiH imaju oko 9 posto višu satnicu nego žene. Rodna segregacija prema zanimanju još je jedan od izazova u ovoj oblasti. Naime, većina žena radi u uslužnom sektoru, dok su žene nejednako zastupljene u sektorima obrazovanja, zdravstvene zaštite i socijalnog rada, što su zanimanja koja se obično smatraju “ženskim”, čime se otvara prostor za rodne stereotipe i dalje isključivanje žena iz profesija koje se tradicionalno smatraju muškim.
Novinarka iz Sarajeva (identitet nećemo objavljivati) kaže nam da se, prema njenom mišljenju, najveći mobing događa u svijetu novinarstva, ali i seksualna uznemiravanja.
„Nadređena je često povisivala ton na mene i pred kolegama je znala da mi galami i da me vrijeđa govoreći da sam nesposobna, a pri tome imam 15 godina radnog iskustva u novinarstvu. Jedne prilike sam na kiši, bez kišobrana, morala da čekam događaj koji nije bio ni najavljen, a kada sam nakon tri sata nazvala i pitala da li ima smisla da i dlaje čekam rekla mi je da stojim tu i da joj ne smetam. Bilo je situacija da sam morala da prekidam bolovanje kako bih otišla na posao da radim i ti dani mi čak nisu bili ni plaćeni. Ovo je samo mali dio onoga šta sam proživljavala u novinarstvu, a zbog mobinga sam na kraju dala i otkaz“, priča nam naša sagovornica.
M1 Prava za mlade: Biram da se borim za svoja prava
U svojoj karijeri se susretala i sa seksualnim uznemiravanjem, ali ne na poslu nego od eventualnih sagovornika koji su je znali zaustavljati na ulici, pozivali na kafe i slično, a sve se radi o osobama mnogo starijim od nje.
Bosna i Hercegovina je 2003. godine donijela Zakon o ravnopravnosti spolova u BiH koji uređuje, promoviše i štiti jednakopravnost spolova i garantuje jednake mogućnosti svim građanima BiH, kako u javnoj, tako i u privatnoj sferi društva, te sprječava direktnu i indirektnu diskriminaciju zasnovanu na spolu.
Ovaj Zakon pruža okvir i za institucionalne mehanizme za rodnu ravnopravnost koji provode i prate primjenu ovog zakona.
Zakon o zabrani diskriminacije donesen je 2009., a izmijenjen je i dopunjen 2016., i njegova svrha je jačanje mehanizama u BiH za borbu protiv diskriminacije, uključujući i diskriminaciju na osnovu spolova.
Krivično djelo koje većina ne shvata ozbiljno
Uprkos institucionalnom mehanizmu za jačanje rodne ravnopravnosti u BiH žene se u našem društvu i dalje suočavaju sa jako mnogo izazova i prepreka na putu prema jednakosti u svim sferama. Žene su često i na udaru jako ružnih komentara i to samo jer su žene. Neke od njih, posebno mlade žene, suočavaju se i sa seksualnim uznemiravanjima, a da pri tome nisu svjesne da je to krivično djelo i da ga trebaju prijaviti policiji.
Sagovornica, koja je na svojoj koži iskusila seksualno uznemiravanje što je prijavila i policiji, smatra da je potrebno o ovoj oblasti dodatno edukovati sve one koji rade sa žrtvama, odnosno osobama koje prijavljuju seksualno uznemiravanje. Prema njenim riječima, seksualno uznemiravanje je inače najčešći oblik seksualnog nasilja koji se najviše toleriše, kako u BiH, tako i u čitavom svijetu.
„Još živimo u društvu koje seksualno uznemiravanje uopšte ne shvataju ozbiljno. Svi se vode s onom „ma pusti, to je muškarac, svi su oni isti“. Ne, ne treba pustiti i nisu svi isti. Službenici policije koji uzimaju izjave od osoba koje prijavljuju seksualno uznemiravanje moraju biti senzibilni i edukovani o ovim temama jer cilj je ohrabriti sve žene koje su to iskusile da to prijave, a ne da ih dodatno obeshrabrujemo“, smatra naša sagovornica.
Studentica iz Kiseljaka, čiji identitet nećemo objaviti zbog zaštite, podijelila je s nama svoje iskustvo kada ju je u vrijeme dok je radila u jednom restoranu seksualno uznemiravao 40-ak godina stariji šef.
