Vođeni nadom u bolje sutra, u život bez stalnog straha brojni građani zemalja pogođenih ratnim sukobima spas traže na putevima koji vode ka zemljama Evropske unije. Rijetki uspiju preći puteve o čijem koncu im uglavnom govore krijumčari ljudima, neki završe u izbjegličkim centrima, dok onima sa najmanje sreće put do slobode, do mira neprošaranog zvucima eksplozija, završi kobno.
U Makedoniji je posljednjih mjeseci znatno povećan broj migranata iz ratom i sukobima pogođenih zemalja, posebno iz Sirije i Afganistana, koji preko ove balkanske zemlje žele da se domognu razvijenih zemalja Zapadne Evrope, piše Anadolu Agency (AA).
Ipak, značajan broj njih na tom putu nade, kako ga sami nazivaju, izgubi život prije nego stignu u zemlju za koju su mislili da će im omogućiti život dostojan čovjeka. Samo tokom posljednje dvije sedmice sedmero migranata je izgubilo život dok su pokušavali da pređu iz Grčke preko Makedonije, odakle obično prelaze u Srbiju, a potom nastavljaju put prema zapadu Evrope.
Posljednji nesretni slučaj desio se 13. novembra kada su poginula dvojica imigranata iz Sirije, inače dvojica braće od 22 i 23 godine. Oni su izgubili život kada ih je u mjestu Gradsko pregazio voz koji je išao iz pavca Grčke. Na ovom istom putu u blizini Negotina u kasnim večernjim satima petog novembra su također poginuli i migranti iz Afganistana, otac i beba stara samo 45 dana.
Prva nesreća sa migrantima na tom području desila se prvog novembra kada je 22-godišnji mladić iz Afganistana poginuo u blizini mjesta Gradsko. I njega je pregazio voz dok je pokužavao sa ocem da pređe na drugu stranu željezničke pruge. Nesretnog mladića je ukopao otac i drugi migranti pored same pruge nakon čega su pobjegli.
U jednom drugom slučaju, 55-godišnji migrant iz Sirije drugog novembra je poginuo u blizini Negotina, dok je desetog novembra na tom istom području pronađeno tijelo nepoznate osobe. Nakon velikog broja smrtnih slučajeva u kojima su stradali ilegalni imigranti, sve više je pitanja o broju tih ljudi u Makedoniji.
Noću putuju, danju se skrivaju
Mnogi odgovor vide u činjenici da je Makedonija uvela stroge kazne za krijumčarenje ljudima zbog čega migrante usmjeravaju da prelaze teritorij Makedonije područjem gdje se nalaze željezničke pruge kako bi ih tako prebacili do Srbije. Poznato je da krijumčari čekaju migrante u selu Lojane odakle im pomažu da pređu na teritorij Srbije.
Inače, migranti preko Makedonije putuju noću, a danju se kriju. Preko teritorija Makedonije obično putuju od tri do pet dana, a dešava se da sedmicama putuju iz jedne u drugu zemlju. Ipak, nesreće se najviše dešavaju noću zbog prevelikog umora ali i slabe vidljivosti.
Iako se skrivaju od građana, dešava se da migranti nekada prolaze i kroz centar grada prije nego nastave putovanje u narednu zemlju. Ali, kako kažu građani Makedonije, oni ne predstavljaju prijetnju njihovim kućama niti poslovnim objektima.
Glasnogovornica Ministarstva unutrašnjih poslova grada Velesa Anita Stojkovksa ističe da se građani do sada nisu žalili na migrante za koje ona kaže da najviše podsjećaju na “pospane ljude koji prolaze opasnim putevima da bi se nekako domogli boljeg sutra”.
Makedonska ministrica unutrašnjih poslova Gordana Jankulovska smatra da Evropska unija (EU) treba pomoći zemljama u susjedstvu da se suoče sa problemom migranata.
“U historiji nikada nije bio ovoliki pritisak na neke zemlje. U posljednje vrijeme iz zemalja gdje se vode ratovi na desetine hiljada pa čak i na stotine hiljada osoba želi nekako preći u zemlje Zapadne Evrope”, ističe Jankulovska.
Napominje kako makedonske vlasti pokušavaju da učine sve kako bi na neki način pomogle tim ljudima.
Često skončaju u neoznačenim grobovima
Ministarstvo za rad i socijalnu politiku otvorilo je Centar za azilante sa najboljim standardima u kojem su smješteni iČestomigranti dok se za one koji izgube život na teritoriji Makedonije organizuju sahrane. Tako su dvojica migranata islamske vjeroispovijesti sahranjena u muslimanskom mezarju u Velesu dok će i dvojica braće iz Sirije, koji su poginuli prije samo nekoliko dana, vjerovatno biti pokopani na istom mjestu.
U razgovoru sa novinarom Anadolu Agency, migranti ističu da žele preći u zemlje Zapadne Evrope, a ne ostati u Makedoniji ili u nekoj od zemalja regiona.
Palestinka (55), koja je željela ostati anonimna, ispričala je kako je 1968. godine izbjegla u Damask u Siriju, a prije četiri mjeseca je iz kampa u Yermuku zajedno sa sinom, kćerkom, zetom i unukom krenula na put prema Evropi. Iza sebe je ostavila dva sina, jednog od devet i drugog od 12 godina, a cilj joj je da stigne u Švedsku gdje živi njena druga kćerka.
Makedonija je i ranije bila utočište i spas za mnoge izbjeglice i migrante. Tako je 1991. godine zbog krize u Albaniji 1.180 osoba iz te zemlje zatražilo azil u Makedoniji, a već 1992. godine zbog rata u Bosni i Hercegovini oko 35 hiljada osoba je izbjeglo u tu zemlju gdje su živjeli u sedam izbjegličkih kampova, dok su mnogi smješteni u privatne kuće. Makedonija je ponovo 1999. godine otvorila vrata, ovaj put za 390 hiljada izbjeglih osoba sa Kosova. Posljednjih godina Makedonija je postala tranzitna zemlja za prelazak u zemlje Zapadne Evrope.
