Američki predsjednik Donald Trump uskoro će proglasiti kraj rata s Iranom. Taj trenutak, međutim, neće imati mnogo veze s tim je li njegova misija zaista ostvarena – šta god ta misija zapravo bila – nego s tim koliko političke i ekonomske boli Trump može podnijeti. Prag izdržljivosti Irana pritom je gotovo sigurno viši od njegovog, piše urednik Financial Timesa Edward Luce.
Trump će, naravno, povlačenje predstaviti kao pobjedu. No, Iran će imati snažan interes da se pobrine da mu niko ne povjeruje. Upravo je u tome, prema Luceu, srž dileme u koju je Trump sam sebe doveo.
Trump bi, piše Luce, bio u mnogo boljoj poziciji da je unaprijed predvidio ovu situaciju. Jedan od prvih poteza mogao je biti obnavljanje američkih strateških rezervi nafte. One su se znatno smanjile nakon ruske totalne invazije na Ukrajinu i nikada nisu ponovo popunjene.
Cijene nafte i plina možda bi i tada porasle, ali pravovremena priprema uvijek je bolja od naknadnog gašenja požara.
Drugi korak bio bi pridobijanje monarhija Perzijskog zaljeva za ratni plan prije početka sukoba. No, činjenica da Trump nije imao jasno definisan cilj otežala je takav pristup. Sada se suočava sa sve nervoznijim državama Zaljeva.
Treći korak bio bi priprema američke javnosti na duži sukob. Ni to se nije dogodilo.
Čak i ako jednostrano proglasi pobjedu i povuče se, Trump će platiti visoku cijenu. Najveći rizik je da se zapravo neće promijeniti ništa. Povlačenjem, on Iranu otkriva svoju slabu tačku – osjetljivost na rast cijena goriva.
Iran ima motiv da nastavi remetiti tržište kako bi spriječio Trumpa da ponovo promijeni mišljenje. Teheran će sada pokušati povećati cijenu svake buduće eskalacije.
