Imam prijateljicu jedinstvenog stila ibrećenja aktuelnim događajima, koje se ogleda u tome da na svaku nenormalnu vijest vrisne: KOJA VAM JE OVO GODINA?
Realno, 2016.
Godina za koju normalan čovjek ne zna šta bi rekao.
Krenulo je s reformskim Fadilom koji nam se nagovorio da smo jedna banda rasipnika koja pare troši na cigare i alkohol. Šta ćeš drugo, nego se čovjeku izviniti za takvo ponašanje.
#FadileOprosti što nismo shvatili koliko nam je dobro. Ili što nismo shvatili većinu tvojih izjava, poput one: “Uletio je nesporazum oko kolektivnog ugovora i zamak’o nam je taj zakon”. Taj što je zamak’o je zakon o radu, a Vladi FBiH je zamaklo i pismo namjere MMF-u čiji je sadržaj više čuvan u tajnosti od zapleta nove sezone Game of Thrones.
Glasali vanzemaljci
U bosanskoj verziji, igre prijestolja nikad ne prestaju, jer živimo u državi koja je stalno u predizbornoj kampanji. Ova je godina, pritom, bila i izborna. Svi su, naravno, pljuvali desne, pa su opet neki vanzemaljci s njihovim ličnim kartama zaokružili SDA, HDZ i SNSD. I lijevi su učestvovali na izborima. Svako u svom toru. Tako su i prošli. Onda su izjavili da bi „imali mnogo bolje rezultate da su imali zajednički nastup“. Dobro jutro, koja vam je ovo godina?
U Mostaru izbora, zna se, nije ni bilo. U Velikoj Kladuši je pobijedio Babo. I kao pravi babo, sve djece što ima zaposlio kao svoje savjetnike. U Stocu su izbori prekinuti kung-fu situacijom u kojoj nevinih nema. Kvazimediji su pumpali priču do te mjere da je bilo očekivano da Chuck Norris lično nazove Salmira Kaplana i kaže mu: „Majstore, bolji si“.
Mali Bosanski Petrovac očitao je veliku lekciju ostatku države.
O izborima je možda i najbolje sve rekao prof. Veličković jednom rečenicom: „S pušačkom većinom pred glasačkim kutijama, šta drugo demokratski izbori mogu biti nego pušiona?!“
Kod susjeda i komšija nije bilo ništa bolje.
Susjedi su odbolovali dječiju bolest zvanu „pad vlade“, pa je tako hrvatska verzija DF-a, MOST, Tima Svi-Se-Smijalo Oreškovića zamijenila novim premijerom, Andrejem Plenkovićem. Sad se svi prave da Tomislav Konzultantica Karamarko i Zoran BigShit Milanović nikada nisu ni postojali. Predsjednica Kolinda, inače certificirani tumač islama u BiH, zakuhala je s komšijama zbog čokolada. I to srpskih. Usred Dubrovnika, nije ti šala. Da ne bi bilo da kuhaju samo sa Srbima, čokoladni napadi proširili su se i na Sloveniju, udarom bombonjerama s reljefom Hrvatske i granicom ravno preko Piranskog zaliva. Dobro veče, koja vam je ovo godina?
Sistem te laže
Osim čokoladnih, Hrvatska i Srbija su imale i špijunske afere. Mi se u to nismo puno petljali, kod nas te ljude zovu „međunarodna zajednica“ i niko ih ne hapsi.
Komšije su imale izbore. Ili su bar mislili da imaju izbora. Ali, Sistem te laže, jer pola godine im je prošlo dok je Vučić pročitao ekspoze, a drugo pola u otkrivanju kombija punih naoružanja oko Premijerovih imanja.
No, imamo mi i svoje Premijere i Predsjednike i jedno šesnaest varijacija na tu temu.
Jedan je održao referendum, najskuplju „anketu“ ikad provedenu. Drugi je uhapšen, pa pušten, pa mu se utamničeni dani opjevali. Trećeg je zakitilo na svadbi Erdoganove jedinice, a on je zakitio burek u Konjicu. Četvrti preispituje odnose s Trećim, grli se s Drugim i kumuje s Prvim. Peti je primio i Upitnik i Kurtza.
Popularno nazvano „političko Sarajevo“ je na „banjalučki referendum“ odgovorilo otprilike kao onaj vojnik Bahrudin 90-ih „Oni kao hoće da se otcjepljuju, a mi im kao ne damo“.
Mehanizam koordinacije je usvojen onoliko puta koliko je Dragan Mektić imao press konferencija. Na jedno 50 smo prestali brojati. Predali smo i „kredibilnu aplikaciju“, te se i kredibilno obrukali silnim pokušajima da bar neko primi Ivana Šušnjara da bude ambasador.
U godinu smo ušli s obećanjima da ćemo biti najveće gradilište, a izlazimo iz nje s jednom strehom i jednim trotoarom. I to ne bilo kakvim, već transferzalom kojom „hodaju ljudi u kolicima“. Plus u Centru. Dakle, vredniji od 10 drugih trotoara. Svečano predizborno otvorenje tunela Karaula završeno je svečanim zatvorenjem istog tog tunela. Izvin’te, bilo je samo za slikanje. Otvorena je i dionica autoputa Banja Luka – Doboj. Cijelih 36 kilometara.
Imali smo proteste i kontraproteste. Nakon nastupa na Kočićevom zboru, pjevač Dodik ni ovoga puta nije razočarao publiku. Zagrlatio je prisutnima, a prije toga popisanima na radnim mjestima da će bez istih ostati ako se na kontraprotest, čuj mene koncert, ne pojave.
Produžen životni vijek
Ipak, dobar glas se nije dovoljno daleko čuo, pa ga američka estradna scena nije dovoljno prepoznala da mu izda vizu kako bi nastupio na Trumpovoj zabavi. S druge strane, savez je odlučio uvesti promjene, pa je umjesto koncerta, imao samo kolo. Kasnije je saopšteno da je svim prisutnima na obje strane produžen životni vijek za najmanje 4 godine.
Hapsilo se šakom i kapom. I puštalo isto tako. Očekuje se jedan veliki opšti konkurs za sudije i tužioce, jer ih je nemali broj ili u bjekstvu ili u pritvoru ili smijenjeno. Ostalo je nejasno je li to sve dio onog ponedjeljka kad pravna državna dolazi ili je nešto drugo u pitanju.
Zaledile su nas i otrovale neke strašne tragedije. Monstruozno je ubijena Arnela. U mostarskoj bolnici su umirale bebe, a u gradiškoj mame. Slučaj Mahira Rakovca ostao je mučno neriješen. Ubistvo Dženana Memića, također. U Lipnici je otac pobio svoju djecu. Selmu i Editu je ubio Sanjin Sefić. I pobjegao. I ovaj je slučaj još jednom pokazao svu bijedu rasparčanosti sigurnosnog sistema BiH oličenog u 16 policijskih agencija i 19 tužilaštava. Pobjegli su i Ramo Brkić, Alija Delimustafić, Slobodanka Tošić. Za to vrijeme, direktori policije sami sebi dodjelju zlatne policijske značke i ordene za hrabrost. Dobro veče, koja vam je ovo godina?
100.000 turista na koncertu Merlina
U glavnom gradu države struje je bilo parnim danima, neparnim vode, a zraka nikad. Kancerogenog smoga uvijek. Ličnim zaslugama premijera Konakovića puhnuo je vjetar uoči novogodišnjeg koncerta Dine Merlina, na koji će doći sto hiljada turista, a koje bi se, da je sistem par-nepar nastavljen, u kanton puštalo sukcesivno sukladno broju na pasošu.
Dvorske borbe se vode ko će naslijediti Ivu Komšića. On je, od aktivnosti ove godine, imao hiljaditi „početak radova“ na obnovi trebevićke žičare. Vozio je bager. Vijest je da tom prilikom ništa nije slomio. I nije pao.
Ingrid Pipl-Must-Trast-As dobila je kvalitetnog nasljednika oličenog u Senaidu Du-Ju-Vont-To-Spik-Ingliš-Aj-Spik-Arabijan Memiću. Nakon što je Arapima rasprodao sve dostupnog zemljišta na Ilidži, građanima je čestitao što su ga izabrali.
Prva dama Sebija pokrenula je „najsveobuhvatniju reformu zdravstva“ ikad viđenu na ovim prostorima. Dok je ne vidimo, na magnetnu rezonancu se i dalje čeka pet sedmica. Al’ dobro je, nek’ ne puca. Ili što bi I.N., odranije iritantan svima, rekao: „Sigurnosna situacija je na zadovoljavajućem nivou“. Međutim, otkako mu je smijenilo šefa, Vahida Odličan-Pet Ćosića, ne znamo ništa o sigurnosnoj situaciji.
Dogodilo se i da se predstave zabranjuju. Završilo se nešto u stilu „Konaković je rekao Festivalu malih i eksperimentalnih scena da više ne eksperimentišu“. Rekao bi čovjek da će revolucionarni studentski svijet ustati protiv toga, a onda se taj čovjek sjeti da studente vodi i predstavlja Haris Pederluk-Je-Sistemska-I-Zarazna-Bolest Zahiragić. Njegov najveći doprinos zajednici ogleda se u tome da su njegove izjave validan prilog uz zahtjev za traženje azila. Prihvat zagarantovan.
Svijet je isto bio mahnit za sve pare.
Napadi su se redali od Istanbula, preko Brisela do Berlina. Izbjeglička kriza nije utihnula. U Siriji rat nikad nije stao. U Turskoj bio puč. Nakon toga Erdogan počeo demokratizovati državu hapseći sve što nema njegovu sliku u prirodnoj veličini nasred dnevnog boravka. Devet se dana žalovalo za Castrom na Kubi. Velika tragedija pogodila je brazilski Chapecoense. Evropsku uniju uzdrmao je Brexit, a Ameriku izbori. Pobijedio Trump. Svijet i dan i noć hvatao Pokemone. Afera Panama Papers prodrmala je ekonomsku i političku scenu. Svuda osim u BiH, naravno. Leonardo Di Caprio je konačno dobio Oscara.
Zvijezde su se gasile
Za 2016. kažu da je bila najcrnja za poznate. Zvijezde su se gasile – David Bowie, Glenn Frey, Prince, Muhamed Ali, George Michael, Gene Wilder, Leonard Cohen, Robert Vaughn, Umberto Eco, Sharon Jones i tako, čini se, unedogled. Oprostili smo se i od Esme Redžepove, čika Jove Dimitrijevića, predivnog Marinka Madžgalja, Denisa Čabrića, Milorada Mandića Mande, Zilhada Ključanina, velike Jadranke Stojaković, Bate Živojinovića, Žuži Jelinek i glumčine Dragana Nikolića.
Umro je i Saša Zurovac, jedan od simbola filma Sjećaš li se Dolly Bell. I dobro neko reče, tužnije je što nismo ni znali da je živ.
Bio je i Eurosong. Išli su Dalal, Deen, Jala i Ana. Trebao je ići i Don Almir, ali je na Vlašiću „Jalu brata svog malog opalio refleksno“, pa je diskvalifikovan. Kasnije je plakao. Dalal je plakala. Deen je plakao. Samo je @Ridjobrki pjevao. Harisova žica nije bila uzemljena. Jala je kasnije bio kandidat SDA na izborima. Nafaka, šta ćeš.
Išli smo i u Rio na Olimpijadu. Ali samo išli. Dok su komšije razvaljivale rezultatima, kod nas državna televizija nije uspjela ni osigurati prenose one šake nastupa što smo imali. Jer, „subotom se ne mogu vršiti uplate“. Dobar dan, koja vam je ovo godina? Olimpijske igre su prekucali Michael Phelps, Katie Ledecky, Sandra Perković, Andy Murray i Usain Bolt. Bio je i EURO. Tamo nismo išli. Portugal je osvojio pehar, a Island i Islanđani su osvojili sve ostalo.
Zaiskrili smo i mi po koji put. Damir Beljo je odbranio titulu, Damir Džumhur je imao sjajnu godinu, Goran Lizdek je napravio sjajnu izložbu, Danis Tanović je dobio Srebrnog medvjeda, Muzej Ratnog Djetinjstva je zaživio, Mostar je bio centar svijeta tokom Red Bull Cliff Divinga, Mihajlo Čeprkalo i Amina Kajtaz postavili nove državne rekorde, Mustafa Mehić je istrčao polumaraton, Jordie Savall je svirao u Vijećnici, DeNiro dolazio na SFF, a i ove godine #OvoJeBiH trenduje. Opet zasluženo.
Ko je Hanki ukrao sahan?
Ostalo je nekoliko teških misterija nerazjašnjenih iz ove godine: ko je Hanki ukrao sahan, ko je opljačkao Hanu, da li je Dragan Mektić usvojen, te da li se kaže tarhana ili trahana. Bez ikakve misterije, najskuplji fikus i ove godine ostao je Inzko Valentin. U ovoj smo godini naučili i novu riječ: paradžemat. Mi smo sebi odmah osnovali svoj, ko će se preganjati s ostalima.
I tako, kad sve sabereš i oduzmeš, što bi rek’o Fadil: „Život je lopta šarena“.
Sretna vam Nova Godina!
Piše: Mersiha Novalić