Da bi se shvatila priroda i značaj koji sportska funkcija, kao jedna od generičkih strategija, ima na razvoj i poslovanje nogometnog kluba potrebno se vratiti na same početke razvoja nogometa kao igre, odnosno, sagledati mehanizme transformacije nogometa iz faze „sociološkog fenomena“ u fazu „velikog business-a“.
Iz toga proizilazi da je sportska funkcije historijsko naslijeđe. Sportska funkcija podrazumjeva razvoj omladinske škole, kupovinu najboljih igrača i dovođenje najboljih trenera.
Piše: Samir Zečević, magistar menadžmenta u sportu i diplomirani kondicioni trener. Za sva pitanja dostupan na sd.semperparatus@gmail.com ili na telefon:+387 61 710 158
Više od istog autora na ovom linku
Dakle, sama po sebi sportska funkcija je složena strategija. Stvaranje igrača iz vlastitog pogona je proces koji dugo traje, a često ne daje rezultate.
Razvoj sportske funkcije bila je jedina strategija nogometnih klubova od samih početaka nogometa kao sporta do pojave trgovine u sportu, odnosno, stvaranja realnih potreba za pokrivanjem troškova.
Taj period amaterizma trajao je od 1863. do početka 90-tih godina prošlog vijeka (slika „Faza sociološki fenomen“). Troškovi koji su u cilju samoodržanja nastali, direktni su proizvod sportske organizacije koje je sama sportska funkcija vremenom nametala kroz plate igrača, menadžera, skauta itd.
Dakle, može se reći da je trka za rezultatom dovela do situacije u kojoj sama sportska funkcija postaje prijetnja za organizaciju, jer po svojoj prirodi sportska fumkcija traži najbolje što sportska organizacija može priuštiti u cilju ostvarivanja najboljeg rezultata.
Postoje dvije faze bitne u transformaciji nogometa kao poslovanja. Za obje je karakteristična njegova internacionalizacija.
Te faze su faza sociološkog fenomena i faza velikog biznisa. Faza stvaranja sociološkog fenomena predstavlja period od pojave Nogometnog saveza Engleske u Freemason‘s taverni u Londonu 23. oktobra 1863. godine. Otvaranjem poslovnica „Rotchild Bank“ širom Evrope i pojavom međunarodnog kapitala nogomet se širi prema Evropi kroz radnu snagu koje su mnoge britanske kompanije, potpomognute međunarodnim kapitalom, slale izvan Velike Britanije.
Na taj način se ohrabrivala emigracija pa se putem njih nogomet širi gdje god da oni emigriraju. Na primjer, vojnici, mornari, rudari, biznismeni učili su lokalno stanovništvo da igra nogomet i to uvijek na isti način.
Faza transformacije nogometa u „veliki biznis“ počinje posljednjih dvadesetak godina prošlog vijeka, motivirana željom klubova da pokriju troškove, povećaju prihode što je više moguće i da stvore profit gdje je to izvodivo.
Tokom perioda faze „sociološkog fenomena“ nije bilo pokušaja maksimiziranja prihoda ili profita.
Struktura i dnevne operacije nisu bile usmjerene u trgovačkom smislu nego stvaranju uspjeha na terenu.
Svi klubovi su se okrenuli tokom devedesetih godina prema stvaranju profita bez obzira na uspjeh na terenu. Najčešća strategija usvojena za postizanje tog cilja je bila masovno proširenje asortimana u prodaji i proizvodnji zasnovana na novom proaktivnom pristupu prema komercijalnim mogućnostima. Postupno vrhunski klubovi su proširili asortiman poslovnih prilika prodajom, trgovinom i objektima u ponudi klijentima i proširili opseg i djelokrug njihovih komercijalnih operacija.
Ovaj novi koncept je vodio do novih ideja kako klub treba da se finansira. Svaki klub je odgovoran za sebe i niko drugi. Tako je došlo do razdvajanja vrhunskih klubova od ostatka. U prvoj fazi ovo vodi ka povećanom, ekonomski gledano, takmičenju koje se ogleda na terenu. U isto vrijeme stav klubova prema prihodima se mijenja dramatično.
U ovoj fazi nogometni klubovi naglo izlaze na međunarodno tržište, uglavnom zbog potreba za više profita u cilju ostvarivanja konkuretne prednosti. Tako nogometni klubovi počinju iskorištavati sve komercijalne alternative.
Klubovi su razvijali strateške saveze sa partnerima iz industrije sportske opreme, počeli da prodaju dionice na berzi, uspostavili saveze među vrhunskim klubovima izvan svoje države, povećali međunarodnu transakciju igrača i nastoje da uđu u nova i unosna tržišta. Ovome doprinose takmičenja u međunarodnim ligama poput Lige šampiona i Lige Evrope. Tako dakle, igra namjerno postaje međunarodna, a nogomet postaje veliki biznis sa velikim sumama novca i mnoštvom zainteresiranih grupa, međusobno povezanih širom svijeta. Klubovi su se promijenili od jednostavnih sportskih kolektiva, do međunarodnih kompanija, pokazujući tipično ponašanje vrlo konkuretnih preduzeća slijedeći najuspješnije poslovne strategije.
- Priroda sportske funkcije
Sportska funkcija kao jedna od generičkih strategija sadrži u svojoj naravi četiri pristupa razvoju kluba i to:
- Vrhunsku dopunsku selekciju najboljih igrača koje klub može priuštiti
- Skauting mladih igrača
- Dovođenje najboljih trenera, menadžera i drugih stručnjaka
- Stvaranje omladinske škole
Stvaranje vlastite omladinske škole veoma je važna sekvenca u planiranju ciljeva i ispunjavanju vizije nogometnog kluba. Omladinske škole poput Ajaksove i Barcelonine kao najpoznatijih u nogometnom svijetu, nažalost ne stvaraju svake sezone vrhunske igrače koji će biti nosioci igre i perjanice tih klubova. Od Krojfove generacije koja je bila najbolja na svijetu do slijedeće vrhunske generacije iz 90-tih prošlo je dvadesetak godina.
Četverostruki prvaci Evrope u finansijskom smislu su 24. klub u Evropi sa godišnjim prihodima od 104 miliona eura iz 2011/12 , a gledano po osnovi ostvarenog sportskog rezultata pripadaju grupi „deset najboljih“. Dakle, Ajaxov Upravni odbor nije uspio oploditi u finansijskom smislu sportski rezultat, te generirati prihode shodno tome. Ovako, ostaje im samo da žale na propuštenoj prilici.
Barcelona je na drugom mjestu po generiranju prihoda po Delloite Football Money League. To je rezultat iskorištavanja vrhunskog sportskog rezultata. Međutim, sportski rezultat je samo bio okidač u ostvarivanju vizije, odnosno, stvaranju visokih prihoda. Unazad desetak godina Barcelona generira strahovito visoke prihode.
Međutim Barca je itekako oplodila prihode te se ne uzdaje samo u rezultate. Da rezultat nije najvažniji i presudan u strategiji nogometnih klubova vidi se iz slučaja londonskog Arsenala koji se nalazi na petom mjestu po prihodima po Deloitte Money League 2011/2012 a nije ostvario niti jedan bitan sportski rezultat unazad desetak godina.
